«Kakva trans-cementalna meditacija? Sekte, joge, droge? Još jedanput spomeni i dam ti za uho!»
«Blago krotkima, jer oni će naslijediti zemlju», replicira sedamnaestogodišnja Verica svojoj uzrujanoj majci, prilično glasno, kraj otvorenog prozora.
«Znam ja šta bi ti – slobodnu ljubav, seks, Harem-Krišne», napada ogorčena majka.
«Blago onima koji su čista srca, jer će Boga vidjeti», ne da se smesti Verica.
«Vidjet ćeš ti svog boga, kad ti otac dođe doma!»
«Blago milostivima, jer će biti pomilovani. A nadasve blago siromašnima duhom, dakle – tebi. Ja idem na transcendentalnu meditaciju i ne možete mi zabraniti. A što se tiče prijetnji fizičkim nasiljem, hoćeš da sad nazovem Hrabri telefon? Evo, vadim mobitel…»
«Verice, dušo», okreće ploču majka, koja je boguugodno obdarena duhovnim siromaštvom, ali ne baš toliko da si nakopa na vrat aktiviste, koji se bave prevencijom nasilja u obitelji.
«Poslušaj me, Verice. Otac i ja smo se žrtvovali. Borili smo se za bolji život. Glasovali smo za hadeze, da bi vi danas imali slobodu vjeroispovjedi - naše, katoličke. Ja sam odrastala u komunističkom mraku. Vjera je bila zabranjena. Moji nastavnici svi odreda bili su marksistički zalupani. Trebalo je hrabrosti da se stavi križ oko vrata. A ja sam ga nosila. Čak sam išla na vjeronauk, a ne samo igrati fanta iza crkve, kao drugi. I kasnije sam imala milijun problema, jer se saznalo da sam vjernica, pa su me izbacili iz partije. Ali sve sam hrabro podnosila. Trpila sam i molila se bogu da napokon dođe sloboda. I da prosvijetli zadrte glave…»
«Moli još, mislim da te nije dobro čuo. A ja idem u centar za meditaciju, u skladu sa zakonom o vjerskim slobodama. Za što si se ti cijeli život hrabro borila, majko Hrabrost!»
«I šta sam na kraju doživjela…buuhuu», tulila je slomljena majka, «da moja rođena djeca okreću leđa vjeri. Gube besmrtnu dušu i vječni život, šmrc. Čak i ovaj mali – na krštenju se izbljuvao na velečasnog. U luku od pol metra, bilo je ko u 'Egzorcistu', samo sam molila boga da mu glava ne zarotira. I sad i Dančika…»
Stvarno, i ja sam čula, da se mala Dančika samoinicijativno ispisala s vjeronauka. Radije za to vrijeme igra iza škole nogomet, s dečkima iz dnevnog boravka.
Mojim curama se nije dopalo, zaključile su da se igra grubo i prljavo. Pa su se same upisale na vjeronauk.
Uistinu, nepoznati su putovi gospodnji!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 24.09.2004. u 23:40 sati.