Kopač bunara i ja svakog dana
spuštamo se duboko,
on u zemlju, ja u dušu;
i svaki dan čeka nas obmana-
ja ne dopirem duši do tajne,
on ne nalazi vodi oko.
Silazimo u dubinu dalje od korena
duše i žila stoletnog hrasta.
Ni njemu ni meni ne dolazi smena,
a s časa na čas opasnost narasta.
Kopač bunara je juče poginuo.
Ne da zemlja živome da se spusti
tamo gde bi san njen vekovni čuo,
ni nebo gde se dno duše može čuti.
Juče je kopač bunara poginuo,
a ja se i dalje spuštam u tamu,
svetle mi samo misli dva-tri snopa;
a ja i dalje kopam,kopam,
ma i poginula tražeći samu sebe.
D.M.
Ovaj post je od 24.9.
Tek sada je završena potraga za slikom koja ide uz njega...
Post je objavljen 28.10.2004. u 00:42 sati.