Jučer sam prvo mislio ostati doma i ne ići nikamo. Ali onda je nazvao Richard i pitao maznim glasom da li bi htio ići u kino, te ga nisam mogao odbiti. Onda je naravno zamolio da ja sredim sve u vezi rezerviranja karata. Pa sam to i napravio. Onda sam se otišao oprati, i baš kada sam bio gotov me je ponovo nazvao Richard i rekao da neće stići u kino, jer mora nešto obavljati. I tako nismo išli u kino. Ali onda sam shvatio da nema ništa na televiziji, pa sam se uputio prema videoteci. Na putu do tamo sam prošao pokraj lokalne birtije i u njoj zatekao Dragutina. On je bio tamo jer je birtija odmah pokraj kazališta u kojem on ima probe. Pa sam tako s njim popio pivu. Onda smo se lagano zaputili prema videoteci. Kad smo već bili na par metara od iste sjetio sam se da tamo imam nekakav dug, ali dobro, dugovi su tu da se plačaju. Nisam htio posuditi neki film gdje se mora razmišljati, pa sam si posudio "Kći moga šefa". Preglup uradak sa Ashtonom "ševim ženu stariju od svoje majke" Kutcherom i lijepom Tarom Reid. Ona je jedini razlog zbog kojeg smijete pogledati film. Kad sam ga pogledao, išao sam spavati.
Treći dio sage slijedi...
VII
Manda i nepoznati konjanik jurili su prostranim kukuruzištima plodnog kraja oko velesela Krkuljčevca. Manda je zgodnog prijana gledala svojim velikim očima, od kojih je jedno bilo i stakleno. Jurili su i jurili, a ona nije prestala blejati. Napokon smogne snage i preupita ga: "Pa dobro mladiću, tko ste Vi?"
"Gospođo Manda, ja sam Friton Cuchanescu, rumunjski grof i nasljednik pilane u istočnoj Burzumiji."
"Oh, plemić dakle. A kada mi planirate objasniti zašto ste me oteli i ubili mog vozača?"
"Sve u svoje vrijeme", kaže Friton zagonetno i mamuzom podbode konja ne bi li ovaj još brže jurnuo.
VII
Džo je napokon ostao sam u uredu, i iako je prije jedno pola sata planirao izaći van, sada nije imao apsolutno nikakve volje za to. Trebalo je sve informacije koje je sakupio povezati u jednu cjelinu. Inače s tim nije imao problema, ali danas ga mozak nije slušao. "Ovaj slučaj postaje svakom minutom sve teži.", pomisli Džo i lupi šakom lijeve ruke u otvoreni dlan desne. "Trebam piće i pomoć. Idem do Sema u Nilski konj i bubreg.". Uze kaput i ovaj put oprezno otvori vrata, za svaki slučaj da ga opet netko nepozvan ne bi iznenadio svojom pojavom. Ovog puta nikog nije bilo i Džo se zaputi dugačkim hodnikom prema izlazu. Kada je izašao pred poslovnu potleušicu, pogledom potraži svoje vozilo. Lijevo – desno i evo ga. Njegov monobicikl je bio parkiran dvadesetak metara dalje. Dođe do njega i skine četrnaest parkirnih kazni s njega, zgužva ih i baci u jarak. Sjedne na monobicikl i zaputi se prema Nilskom konju i bubregu.
Nilski konj i bubreg bijaše prosječna krčma, ali sa klijentelom koja je znala što želi. Tu su dolazili oni željni dobre šljivovice, tuče, prostitutki i parmezana. Sem Rodžers zvan Bazuka skoro nikad nije izlazio iz svojeg lokala, pa je tako i ovo podne bio tamo. Kad je vidio Džoa na ulaznim vratim, prvo se nasmijao u svoju gustu bradu, a onda na njega svom silino bacio bocu ljute. Bila je to njihova stara igra koju su zvali Leteća ljuta. Nerijetko bi Džo odlazio iz Nilskog konja i bubrega raskrvavljena lica i šaka. No alkohol bi to uvijek izliječio. Ovaj put, je Džo ipak bio spreman, te je spretno dočekao bocu zubima. Odmah je iz nje potegao propisan gutljaj, a onda se smjestio na jednu od stolica za šankom.
"Đe si majstore!", upita ga Sem brišući kriglu krpom.
"A evo me, uprvo radim na slučaju i ne znam od kuda da krenem. Sve je tako komplicirano. Zbrda – zdola, kažem ti Sem, nikad nemoj ulaziti u ovaj biznis."
"Nisam imao ni namjeru prijatelju. Nego, reci, možda ja mogu pomoći."
Džo mu ukratko ispriča sve što je danas bio čuo, ali i dalje nije znao kuda ni kako.
"Čuo sam za tog Ajvora Gurčatija, opaka mustra. O njemu se i dan danas priča kao o velikom borcu i zločincu.", kaže Sem.
"Pričaj mi malo o tome, treba mi svaka informacija."
"Pa, ono što ja znam je da se rodio jako siromašan. On i sedamnaestero brače i sestara su zajedno sa roditeljima živjeli u jednoj omanjoj zemunici u Uzbekistanu. Iako je kao dječak patio od cerebralne paralize, čudotvorno se samoizliječio, sa jedanaest godina. Od onda su ga svi u selu počeli posječivati i tražiti od njega razne usluge. Iz prva je svima pomagao, smatrajući kako radi dobra djela, ali onda je počeo primječivati kako ljudi nisu zahvalni, pa je spalio cijelo selo i pobio mnogo konja. Ljude je isto ubio, a neke je i silovao. Shvatio je da je to selo premalo za njega, te se preselio u Moskvu, gdje je otvorio radnju u kojoj je liječio ljude svojim čudotvornim dodirom. Ubrzo je postao prljavo bogat i oko sebe je skupio neke od najodurnijih zlikovaca moskovskog podzemlja. Zajedno sa njima pljačkao je i palio, silovao i bludničio nad dječacima. Moskovske novine zvale su ga jednostavno Monstrum iz Uzbekistana. No, najednom mu je to dosadilo i zaželio se mirna života. Oženio je Ludmilu, staru drocu koju je imalo pola Rusije i s njom se preselio u mirniju Rumunjsku. Tamo mu se gubi trag, ali priča se da mu je u Rumunjskoj Ludmila izrodila dosta kopiladi, koju je onda, zajedno sa Ludmilom, pobio neki suludi Rumunj. Navodno preobračen i shrvan tugom, Ajvor je došao U Krkuljčevac, gdje živi i radi."
"Fascinatno. Samo mi je malo čudno, ako je preobračen i više se ne bavi kriminalom, zašto je onda Roku Čubcu dao zadatak da pobije sve one Rumunje?"
"Ajvor je pod stalnom prismotrom od strane Interpola. Ako samo i krivo prdne, najebo je. Stoga, vrlo vjerovatno, na taj način vrši vendetu."
"Mislim da ću posjetiti starog Ajvora, i malo popričati s njim. Dotle, daj još jednu rundu Sem, bio si od velike pomoći."
VIII
Roko Čubac je zajedno sa svoja dva tjelohranitelja pažljivo i skrivenim putevima išao prema svojoj kući, kada je u kukuruzištu spazio ženinu konjsku zapregu. Konji su bili utekli, a kočijaš je bio pogođen strijelom. No, bio je još malo živ.
"Rudolfe! Što se dogodilo? Gdje je Manda?"
"O...o...otelo ju.", kaže Rudolf i izdahne.
Roko se zagleda u daljinu.