Nakon jednog jutra, u kojem me moje raspoloženje potaklo da ovdje stavim veselu stvarčicu pod nazivom It's a sin i iskomentiram svaki post na jednom almost cool blogu, koji inače uopće ne doživljam i pri punoj svijesti sam izjavljivao da mi ga ne pada napamet čitati, javile su se po običaju potpuno off topic rasprave koje su počele optužbom da plagiram mad-a, neinventivan kakav već jesam, a završile pitanjem ko je taj koji prosuđuje prave spisateljske talente. Nije pitanje tko? Nego što! A odgovor je naravno emocija.
Onaj osjećaj koji te tjera da okreneš sljedeću stranicu u pola tri ujutro i nije te briga što se u pola sedam moraš dizati. Onaj pramen magije, upleten u packajuća slova jeftinog paper back izdanja iz Algoritma, koji ti drži oči prikovane za stranicu. Kad ti nije potrebno zamišljati nikakve sličice, jer one su već tu. Urezane nepogrešivim potezima autorovog pera iza završetaka tvog očnog živca. To je ljubav prema pisanoj riječi, koju u tebi budi ta napola osušena tinta na hrapavom žućkastom papiru. To je duša i srce teksta koje razgovara s tvojim vlastitim otvarajući i obogaćujući ga. Nema tog filma koji to uspije prepisati. Unatoč svim prenapuhanim zvjezdicama koje u njemu stažiraju, odrađujući svoje milione. I kremi moderne tehnike istisnutoj iz procesorskih farmi.
To je nešto što mogu imati razvikani mainstream pisci poput J. K. Rowling ili Lois McMaster Bujold. Unatoč tome što pišu o balavom čarobnjaku ili šizofreničnom patuljku koji drži svemir za muda. Nabacajući se još pritom i izlizanim šablonama, da dobri momci uvjek pobjeđuju. A ne moraju imati likovi koji se raspišu o smislu smisla. I tu mu im ne mogu pomoći svi Tagore-i, Platon-i i Nietzsche-i ovog svijeta. To nema ni Leb, ni Drito, a posve sigurno nema ni mad! U stvari od svih ovih s cool liste koje sam vidio, što je istina samo manji dio, jedino Zrinka pokazuje naznake takvog talenta. Iako je to pomalo teško zaključiti iz ovakve forme.
"Na početku bijaše riječ", glasi fraza koja kruži okolo. Neki smatraju da je ona bila om, drugi su poprilično uvjereni da bi ona mogla biti class, trećima je to samo poštapalica. Ali u svakom slučaju nju nikakve črčkarije i CSS neće i ne mogu nadoknaditi! Jer ona je najbliže što možemo doći misli! Najbliže što možemo doći samoj našoj biti! Znaš ti dobro što čini spisateljski talent! To je njegova sposobnost da dopre do tvog srca, a ne samo do tvoje glave!
Post je objavljen 24.09.2004. u 10:38 sati.