Ne treba se nadati,
izneveri svaka nada.
Već iza devete neke vrleti,
cvetnog polja ili sela,
sećati se čovek jedva je kadar
i onog zbog čega je jednom
hteo umreti.
Ne verovati u časne reči,
u vrline,
ni da večno traju bol i ushićenje,
već iza devete neke planine
da s podsmehom što o tebi rekne
i prijatelj dođe u iskušenje.
Ne treba se nadati u ljubav,
verovati da nas može iko
voleti do poslednjeg časa zemna.
Srca ljudska su za ravnodušnost,
za zaborav,
uvek spremna.
D.M.
Post je objavljen 31.03.2005. u 22:16 sati.