Dakle stan je pronađen...nisam ga još vidjela(aaaa!), nadam se da neću doći u neku rupu...
NJemu sam se nakon dužeg vremena javila...zvao me van...još jednom sam odbila...rekao je da je to zadnji puta i da ću ga jednom sresti u gradu, da ćemo se udariti ramenima,reći "bok bok", ali da ću u sebi vrištati. Možda i hoću, ali fuj mi je to od njega sada slušati. Mislim ono ok...kako god...ali mislim da će i on...bez obzira na sve.
Odlično mi je u zadnje vrijeme jer osjećam da se razvijam...da rastem i postajem osoba koja ću biti...a to me u isto vrijeme i plaši.
Stotinu pitanja mi prolazi kroz glavu ovih dana...jedno od bitnijih je kako ću se snaći na faksu...bojim se.
Jesam li spominjala da Njemu nisam uopće rekla da idem u Osijek...to mi nekako sada nema smisla.
Post je objavljen 23.09.2004. u 17:20 sati.