Nisam nestao. Nisu me oteli vanzemaljci. Nisam prestao pisati bloga moga. Nisam ostao bez ideja. Nitko mi nije prijetio. Nisu me hackeri napali. Nisam se učlanio u neku stranku. Nisam primljen u društvo lovaca. Nisam ostao bez pristupa Internetu. Nije mi raspoloženje loše. Ma nije mi ništa. Ali hvala vam svima na podršci. Primio sam puno pisama sa upitima što je, kako je i zašto je jučer od bloga moga osvanula samo jedna mala točka. Ta točkica nema nikakvo skriveno značenje, ne nosi u sebi nikakve tajne podatke, nikakvih skrivenih primisli nije bilo. Jednostavno eto tako, najobičnija točka. ( . ) Ali to me sjetilo nečega, jedna misao mi navrla. Rušenje Guinnessovog rekorda. Pa eto ako već nije nitko prije takve gluposti se dosjetio, kandidiram sam sebe za Guinnessovu knjigu rekorda u disciplini: NAJKRAĆI blog dana. Ako je netko od vas sad ljubomoran što ću ja postati slavan, neka se potrudi nešto slično. Na primjer, najduži blog , najduhovitiji blog, blog sa najvećim (hm...) fontom i tako slično. Mogao bi se napraviti i jedan poseban blog u kojem bi se pisali i trajno zabilježili ovaki pothvati. Eto tko kaže da mi Hrvati nemamo ideja. Ma tu su ideje, samo treba malo vremena i novaca da se te ideje provedu u djela. Veseli i zdravi bili, čitajte me i dalje.
Post je objavljen 23.09.2004. u 14:07 sati.