Sviraj, dok ne pukne zadnja čaša,
Sviraj, ta je pjesma bila naša,
Sviraj, pa nek dušom bol poteče,
Neka stara rana peče.
Sviraj, dok ne pukne zadnja čaša,
Sviraj, ta je pjesma bila naša,
Sviraj, Progone me uspomene,
Ubit će me oči njene.
Ne mogu se naslušati pjesme kolko je dobra, mislim znate kad nešto prvi put čujete i naježite se, al da stvar bude bolja svaki put se naježim...
E da probudijo se ja jutros, zbog jebenog mobitela koji nisam ugasio, i ko do su se dogovorili stari zove na mobitel, a stara na fiksni... Jedno od gorih buđenja, iako ne mogu reći da je najgore. Drkenjo malo po kompu i pogledo na sat kad ono 11:45. U jebemu, pa u 12 se trebam naći sa ženom. i ništa piči do radničkog doma gdje smo se trebali naći. Bili tako malo pričali zajebavali se i onda je ona otišla u Đakovo na nekakvo snimanje šita do šita. Došo kuć i onda ošo u dolču na kavu sa dvjema curama iz osnovne škole. Tako malo divanili i onda je bilo vrijeme da se krene kuć.
Kod kuće havarija jerbo se stari nameračio da jede ribetine pa je to stara morala peći ali sam ju uspio nagovoriti da to napravi kad odem van jerbo bi se usmrdio ko ker...
Nedugo zatim zove me Prco i kaže da ne bi bilo zgoreg nego da me odveze pa da idemo van, al je bilo 7:30 pa mi se još uvijek nije dalo ići, te sam ga morao odbiti...
Nakon sat vremena otišao ja po Jimba i lagano se zaputili prema dolči, komentirajući kako je pravo zaladilo...
Došli smo u dolču, sjeli i malo divanili, kad nam on spomene da je danas bio sa Krstom na kavi i da mu je dotični ispričao da je upoznao Matiju Dedića i kako je taj čovjek u biti glup, ali ispričao je i jednu smiješnu priču sa Rambom Amadeusom, a kaže vako:
"Došo Rambo na hrvatsku granicu (kad je imao onaj koncert u Zabregu), i pita ga ima li droze, a on onako inteligentno odgovori: "Ne, al nas čeka u Zagrebu"....