Ja sam glupost vođena neznanjem, izronjena iz vlastitih snova, okupana u bespućima stvarnosti. Žudim za vlastitim ponorom između sreće i tuge koji će me odvući u nepoznatu i prosječnu budućnost. Hitrim korakom bježim od nepoznatih i potpuno nebitnih sitinica, na tom putu vodič mi je vlastita nerođena mudrost, čiji je predstavnik neznanje. Trudim se izbjeći nebitne ljude i ponovno zaroniti u vlastite snove, no realnost me baca s jednog kraja na drugi i poigrava se mojim bićem koristeći nadljudsku mudrost i snagu. Realnost mi je oduzela volju i snagu za borbu da bi provela svoje ideje. Uzela mi je svu vrijednost i zatočila u svojim bespućima koristeći svu svoju snagu i na taj način me podvrgnula svojoj dominaciji. Prihvatiti realnost i njezine podanike, ili nastaviti svoj već započeti put prema novim idejama i prema konačnom cilju koji je uobličen u obliku predivnih snova? Dvojba je koja može biti razriješena samo unutar moga biće i moje strukture. Otrgnuo sam se kćerima realnosti i sudbine i stigao na raskrižje koje vodi na dvije strane o kojima ne znam niti detalja i o kojima moram donijeti odluku.
Post je objavljen 22.09.2004. u 23:51 sati.