Danas su me u više prilika upozorili da šutim i time dodali još jedan paradoks mom jadnom umu. Kad šutim, tvrde da nisam aktivan, kad pričam, govore mi da šutim. Ne mogu pronaći logiku u toj profesorici iz logike. Niti sam predmet nema smisla, ni glave ni repa - uče nas da razmišljamo na neprirodan način, da se ne služimo iskustvom i prijašnjim znanjem, a pritom to opravdavaju apstraktnim pojmovima poput bit, pojam, objekt, metoda i slično. Kad pokušam shvatiti smisao svega toga i želim da mi objasne o čemu je riječ - govore mi da šutim, da mi je to bolje. (valjda ste i sami to zaključili iz moje brbljavosti u blogovima... ne?)
"Meni su rekli da si ti pametan, a ti samo melješ." - ta će me rečenica pratiti još dugo. Netaktična baba.
Mrzim biti neshvaćen.
Ili sam možda ja onaj jedan koji ne shvaća čitav svijet? Po teoriji Occamove britve jesam, jer je najjednostavnije objašnjenje uvijek istinito. Što je jednostavnije, da sam ja neshvaćen ili da samo ne shvaćam čitav svijet oko sebe. Odbijam tu posljednju istinu, jer je moja neshvaćenost jedino što mi je ostalo - jer ako nisam neshvaćen - onda sam samo lud.
Glazba: Cypress Hill - Insane in the Brain
Kierlan Darkskye,
Taped Over Mouth
Post je objavljen 22.09.2004. u 20:15 sati.