Cannes…
Quentin je predsjednik žirija, Cameron Diaz ima problema s prištevima, a Brad sa ljubomornom Jeniffer koja ne trpi Angelinu. Tom je tamo. Eno ga i Pedro rola crvenim tepihom.
Svi su tamo.
A di je Porto?
Zašto Porto nije u Cannesu? Porto nije u Cannesu zato jer su ga na akademiji odbili u užem izboru s opravdanjem «…da je previše sklon američkom komercijalnom filmu.» Molim? Zato jer je onim badelovim manekenima rekao da pravi filmaš mora imati na umu i komercijalnu isplativost filma. Da se film pokrije iz distribucije. Velika hereza je to. I tako je Porto otplutao srebrnosivim zagrebačkim asfaltom jednu tramvajsku stanicu nizvodno, ka «Mrzloj Pivi». Na putu mu se ispriječio Rudarsko Geološko Naftni fakultet, a Porto je mnogo voleo druga Alana Forda. Ministarstvo za rudarenje i gubljenje vremena? Why not? I sad fino može u miru do penzije pisati svoj Scenarij Svih Scenarija. Davno, davno je to bilo, al uvijek iznova ga obuzme neka tupa bol i nevjerica kad vidi domaći film, neka zavist kad ugleda Tarantina na crvenom tepihu. Nije se od tog tužnog ljeta Porto stigao ni pošteno istrijezniti, istjerati svu onu tugu kroz pore znojavog dana, al već se obreo u Knez Mihajlovoj, u JNA. I gle, Bog zaista ima bolestan smisao za humor! Odredili Porta za kulturnjaka da vodi mladu vojsku u pozorište, u bioskope, na narodnjake. Biti 'kulturnjak' podrazumijevalo je preorati cijelu livadu i posaditi aleju jebenih maćuhica, ali i održavati i jednu staru crvenu krpu u vojničkom klubu. Crveni tepih. Crvenu relikviju armijskih crvenih vratova, vjerojatno zaostalu sa nekog od zasjedanja AVNOJ-a. Stari, odurni, ofucani, truli crveni dronjak iz kojeg je kuljala prašinetina, na kojem se vidio svaki trag, svaki otisak cokule. Četkao ga je Porto, timario svakog dana sanjajući o crvenom tepihu u Cannesu. Možda je nečiji put do Oza popločan žutim opekama, možda nečiji vodi ispod duge, al vratit će se Porto jednog dana na velike ekrane u Hrvata gazeći smjelo svojim crvenim tepihom.
Post je objavljen 18.05.2004. u 10:11 sati.