Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bitangaiprinceza

Marketing

NASHI I NASHI

Čulo se BUUUUUUUM!!!!!!!
Svi izlete na dvorišta i balkone.
Mica : Štef, kaj je to?
Štef: A niš, Mica, bačva sa šljivama je eksplodirala.

Razgledava dvorište zasipano truljavim šljivama i nečim sluzavim kaj sliči na bluvotinu.

Mica: A zakaj se to dogodilo?
Ankica : Pa bačva je bila zaprta.
Mica : A zakaj se to dogodilo?
Ankica: Štef je ostavil bačvu s šljivama zaprtu pa su kipele i onda je eksplodiralo.
Mica: A zzakaj se to dogodilo?
Ankica: Pa kaj se vama mora nacrtati?!?
Mica – uvređeno- otrči u podrum i nakon 2-3 minute se vraća. Štef, Štef, jel bu i moja bačva eksplodirala, dela sam na nju naljon!?!

Ponekad je zgodno živjeti sa starcima na periferiji…
E, a tu se postavlja pitanje pečenja rakije NAKON ulaska RH u EU. Baš me zanima ko bu to nama zabranil? I ko to može platit?
Ili delanje delanca.
Mi imamo vinograd od 5 trsov i svake godine imamo 250 l vina, a ak koje godine susedov trs doplazi na naše, navučemo na 280-300 l. Više od 300 se nemre izvuć, ne zbog količine grožđa, nego nam je tolko velika bačva. A «grehota je da nam bačva bude prazna».
Zanima me ko bu kontroliral šume ili još bolje ko bu kontroliral penziće za vrijeme dobrog prirasta gljiva, vrganja, dedekof, kestenof, žirof, zelenih pupavki, i ostalog nam jestivlja.
Kaj budu im djelili brojeve, pa svaki dan na Trg na prozivku? Posle toga lagano vježbanje u potkošuljicama (jer to je zdravo) al ne predugo da ne ogladne prejako.
Kad se razmile po šumi, nastaje opći krkljanac, točno se zna koji komadić šume je za koga, i ne dao ti Bog da nenajavljeno baneš u šumicu lagano šećući i naivno misleći – tu ću si ubrati koju gljivicu ili pol kile kestena- a ne,ne. Svoj teritorij brane ako treba i gablecom – gađaju te suhim komadićima kruha.
Šalu na stranu, strašno je što se događa sa svima nama, a naročito sa dragim nam starcima. Cijeli se život muče i rade ne bi li im bilo bolje i onda dođe bagra i sve im pokrade. I sad još lažu ko psi da će im pokradeno vratiti – naravno ko poživi do povrata, a sa svakim danom dug je sve manji jer ih je –penzića-sve manje.
E moj Šukeru, bekrijo na krilima Sanadera!


Post je objavljen 21.09.2004. u 22:36 sati.