U zadnje vrijeme sve neke crne teme... ali šta se može... Takav period naišao... Vraćam se ja mom načinu pisanja i mojim korjenima... Ponovo sam vratio stari dizajn... Vidim tebi je dobro o bez mene - sad je vrijeme da se malo više posvetim sebi...
Malo više u zadnje vrijeme, čitam, pišem pa čak povremeno i razmišljam... Bio sam u vezi... ne nešto pretjerano dugo... dva mjeseca možda... tačno pomislim koliko mi malo treba da se vežem za nekog... i to baš kad sam siguran da to nije dobro po mene...
I tako, raskinuo sam... mada nije bitno ni to ko je prvi... kad veza dođe u taj neki stadijum kad je nezadovoljstvo ključna riječ postaje samo pitanje vremena ko će prvi... Ali to sad i nije toliko bitno...
Ne znam zašto mi se činilo da će se sve to popraviti nakon nekog vremena nakon raskida, neka pomisao o pomirenju, vraćanju na početak... Od toga ništa... E, sad me nešto kopka misao: postoji li neki period koji treba da prođe da se nastavi dalje?
Meni obično treba isuviše... gledam te kako smireno piješ kolu i pričaš kako ti je super sad, kako ti je dobro...
Da li nakon raskida svaki sledeći sastanak mora da bude takav? da li se na tim tzv. "budimo prijatelji" relacijama nalazi išta što ima veze s tim? Ili je to zapravo samo čeprkanje po prošlosti i prizivanje demona sujete? Ne znam, ali meni to uvijek djeluje kao priča u kojoj se svi nešto trude da kažu da im je super sad, kako su nastavili dalje, kako im sad ne smeta ono što je iza i život ex-partnera koji sad eto "živi bolje i slobodnije no prije!".