"Stara je kurva ponovno štrajkala. Novac je, doduše, primala. Živahnom, crvenom lampicom, pozivala je mušterije da uguraju u prorez svoje dragocjenosti, a onda je pakosno promatrala kako uzalud čekaju da im se dogodi nešto lijepo." - Hrvoje Hitrec, Manijak
Tako počinje gore navedena knjiga, jako zanimljivo humoristično djelo koje vam savjetujem da pročitate. Citat je uistinu zanimljiv, a još je gore kad se neinformiranome čitatelju u uho došapne da je riječ o... aparatu za kavu. Ovaj post je posvećen svim kavopijama i onima koji se tako osjećaju.
Naime, jučer su me, kad sam po tko zna koji puta došao u razred sa capuccinom iz aparata u hodniku, prozvali članom D.N.K. Društvo Neshvaćenih Kavopija. Moram se složiti sa osobom koja je dala tu procjenu i želio bih joj pljeskati. Prvi je puta netko u mom razredu dao precizan opis neke moje karakteristike. Rekao sam da bih joj želio pljeskati, ali neću... zato jer je stvar izrečena krajnje posprdnim i odvratnim tonom koji se ne bi mogao shvatiti nikako drugačije nego još jedan bijedni pokušaj ruganja. Ništa novo tu.
Što uopće fali kavi? Ima finu aromu, dolazi u tisuće i tisuće okusa, koji variraju po količini stavljenog šećera, vrhnja ili šlaga. Razbuđuje u pospanim situacijama, umiruje u živčanim, može se piti za vrijeme doručka, večere ili poslije podne, nakon napornog ručka. Kava je društveno prihvatljivo piće za osjetljive situacije u kojima je piva neprilična, a sok preskup. I kaj tome fali?
Ništa.
Trenutno se vrti: Charlie Daniels Band - Devil Went Down To Georgia
Kierlan Darkskye,
A Missunderstood Coffeedrinker
Post je objavljen 21.09.2004. u 13:05 sati.