Budući da su se mnogi pismoslikari, slikopisci & notni umjetnici okušali u opisivanju svoje istine u onim glasovitim prvim ljubavnicima, gospođice Eve i junoše Adama, i ja odlučih tom problemu pridodati svoj maleni, rijet bih prilog, doprinos u otkrivanju konačne istine o rajsom i izvanrajskom životu tih sretno zaljubljenih nesretnih izgnanika.
Na ovaj me pjesmuljak potako onaj post Srcekucajuće Annie De Nama Svima u kojem netko nekoga tuži zbog neizvršavanja neplaćenih bračih obveza, dakle snošaja (čuj, snošaja!). Sav sretan hitam izjaviti da me na ovu ljubavnu pjesničku radost potakla i Neuhvatljiva Ptica Trkačica, koja je prvi put posjetila ovoga sentimentalnog osamljenika, ter mu za uspomenu ostavila dva ljupka i mirisna tipfelera, koja sam, naravno, odmah nježno stavio u herbarij.
Izjavljujem da nisam zaboravio milu mi Rajsku Djevu, potpisanu Bestijicu, ter najdražu nam Big Mamu. Poručujem im da je danas - ipak, ipak, - utorak, premda se ja furam na ponedjeljak.
ADAM I EVA
Davno je bilo, u pravom raju
Eva i Adam u punom sjaju
Adam je marno ispijao sok
Ter skriven u Evin gledo je bok
Eva sva stidna, takva je bila
Smokvinim listom ženskost je krila
I tu se valjda umiješa Bog
Adamu vješto ukrutivši rog
Krutost je roga, vjerujte meni
Činila dobro djevici Evi
Dok Adama spretno služio rog
Sretna je klicala: živio Bog
Al' Vrag se Bogu naruga fino
Pred Adama, na stol, servira vino
Ter kuša Adam novu ljepotu
I nađe radost u vinskom životu
Postoje, shvati, i druge stvari
Ta nije sav život u tvrdoj kari
I rog mu smekša, ta kvrga tvrda
Jadnoj je Evi sudbina grda
Adamu gala, vino si toči
Dok našoj Evi suzne su oči
Što da se radi, gdje nestade rog
Neka je proklet taj vražji Bog
Bog shvati vapaj što Evu guši
I već se pred njom sto rogova puši
Epilog ovaj čujte na kraju
Izvješće dajem o stanju u raju:
Gle, Adam vino dolijeva sjetno
Eva uz rogove živi još sretno
Tako i danas kroz život kroče
Eva se 'evi, dok Adam loče
A ja kidam lijevo i desno, to jest u Đakovo.
Post je objavljen 21.09.2004. u 08:38 sati.