Jučer nisam ništa napisao. Iako sam par puta pomislio na maraton koji sam si zadao i imao najbolju volju. Preskočio sam jutro. Navečer nisam imao snage, oči su se sklopile iako sam ruke oslonio na tipkovnicu.
Dosta izgovora!
Danas je osvanuo prekrasan dan. Čak sam svladao novu rutu do posla. Zapravo klinca više ne vozim do škole, mora se zadovoljit da ga iskrcam kod općinskog suda pa onda na tramvaj. Vukovarskom tramvaji uglavnom prometuju, dok se to za cestovna vozila baš ne bi moglo reći. Dođe do škole prije nego da se patimo u autu, a to je bolje i za moje živce. Dan je tako lijep da su moji studenti odlučili dio prvog sata provesti u kafiću. Tko sam ja da ih zbog toga osuđujem? Ionako su odrasli. Valjda znaju što rade, vidjet će se to na ispitu. Završit ću ovaj „post“ jer su neki štreberi već sjeli u svoje klupe…
By
Post je objavljen 18.05.2004. u 09:29 sati.