Dođe vrime kad bi sve oko sebe posla u 3PM. Ali onda ispadneš netolerantni kreten, psihopat, itd. itd. Onda okrenem sve na shemu, širok osmijeh zlatan zub, ali to troši baterije samo tako. Zajebana je situacija kad unaprid vidim di će stvari završiti i kako će završiti, kad svi akteri ne vide ni prst pred nosom. Ajde pajdo sad ti njima objasni. A jeba te led, pa sve u rukavicama fino, da se ne bi kratkovidni naljutili.
Stvarno mogu trpit neizmjerno ali i to ima svoje granice. Zadnjih sam dana na rubu kapaciteta. Zato i nemam inspiracije za pisanje, samo bi slikava okolo sa aparatom jer mi to smiruje živce više od svega drugog.
E… vidjevši kako je naša kašeta guštala u sarajevskim ćevapima u subotu sam sa familijom otiša i ja provat te ćevape. A, ono, ocjena +3. Nije to Sarajevo ni vidilo. Kad san ka dite bija u izviđače obiša san i Sarajevo i Banja Luku i Bihač i znan ča su pravi ćevapi. Ali dobro idemo naprid. Možda sam i ja u prezahtjevnoj fazi pa mi ništa ne paše, tko zna.
Dunkve, ovih ću dana više slikavati nego li pričati i pisati u nadi da i za mene vridi ona: jedna slika vrijedi više od tisuću riječi.
Zdravi i veseli bili.
Post je objavljen 20.09.2004. u 17:23 sati.