Možda jesam nepametan, kako bi lucidno rekao Božo Sušec, ali ne toliko da ne bih uvažio savjete većih mahera blogologije od mene.
Zato, zahvaljujem svim svojim čitateljima, a to će reći objema djevojčicama, te obećajem da ću roman objavljivati u triput kraćoj formi, što će nadam se svi prihvatiti pljeskom.
Znamo kako snažno zvuči pljesak sa dvije ruke, a meni se već čini da čujem gromoglasan pljesak jedne ruke. Toliko o tome.
Danas me svi pitaju znam li novi vic o Ševki i Mirsi, odnosno Muji i Hasi.
Naravno da ne znam.
E, sad, čujte lukavce: kad kažem da ne znam, onda mi, smijući se podrugljivo, kažu: E, kad ne znaš, onda ne trebaš ni znati. A kad kažem da znam, onda, valjajuće se od smijeha, vele: Kad znaš, onda ti ne trebamo ni pričati.
I što sad da radim?
Ništa, nego zamoliti pomoć od vas koji znate taj vic, a koji ja ne znam, da mi ga ispričate. Telefonski, kad me sretnete bilo gdje ili ovdje.
Molim, molim... jer dosta mi je da me motaju kao budale novine.
Post je objavljen 20.09.2004. u 15:54 sati.