Prekjucer sam besmisleno bauljao ulicama troseci pare nerazumno, kupovao stvari za koje sa sigurnoscu mogu reci da mi nikad nece trebat niti ce mi skupljat prasinu jer imam sobaricu da ih prebrise. Bio sam u nekom bedu. Sam. Usamljen. Gledao sam ljude koji su prolazili pokraj mene i zurili negdje kao sto sam ja cijeloga zivota zurio i trudio se da bih imao ovo sto imam i izgubio ono sto sam nazalost imao. Nazalost zato jer da nisam imao ne bi mi nikad falilo. Imao sam konje vrane, po livadi razigrane... Zapravo i sad imam konje, cak i hipodrome, ali nemam ono sto ovi ljudi imaju. Ovi...hm...manje financijski potkovani. Oni ulaze u trgovine i razgledavaju robu, pa mjerkaju i biraju, odvaguju i planiraju sto ce kupiti i koliko ce potrositi. Kazu da mozes kupiti sve osim srecu. Istina, sreca nije na prodaju, ali ju se da unajmit, da ju se potkupit, podmitit, zajebat i odjebat. Ako si uistinu sretan, neces traziti srecu. Ako si uistinu bogat, to je dovoljno da pljunes nekom u facu i "sretno" se izvuces bez batina. Sjetio sam se starih dana i svojih pocetaka. Jos od prvih poslovnih pothvata gonila me neka nevidljiva sila i sve mi je islo za rukom. Ekspanzija poslovanja sama po sebi je bila nagrada. Novac je cista nuspojava rada. Mozda sam u tom procesu nekoga i zajebao, ne sjecam se, ali trudio sam se ostati dosljedan vlastitim moralnim nacelima i pravilima.
Razlog moje bezvolje je pad vrijednosti dionica Plive, Microsofta i IBM-a. Uvijek sam znao ulagati, ali u zadnje vrijeme izgleda da sam se opustio i prestao cijeniti osnovne vrijednosti i ono sto imam. Bas mi je Abramovic ndavno poslao mail da ima slicnih problema a ja sam mu rekao da sta se bedira, on je tek drugi najbogatiji Rus. Nema on pojma kako je meni. Ja i ne znam koliko sam bogat. I kad bih htjeo ne bih mogao sve potrositi dok sam ziv. Cak me nisu ni uvrstili u popis najbogatijih ljudi na svijetu koliko sam "potkovan". Jedina utjeha mi je sto imam jos lufta za ekspanziju i zaradu. Jer kad bi sve bilo moje, sto bih radio u zivotu? Koliko bi mi novac bio vrijedan ako je sav moj? Nema vise zarade, samo kolanje MOG novca. A nemam politicke ambicije da bih nesto s njim napravio. Zato sam se odlucio probati prozivjeti jedan dan sa SAMO 1000 kn. Zanimalo me da li ja to jos uvijek mogu.
...iduci dan...
Probudio sam se i zaboravio na jucerasnju odluku, te preko neta kupio novi mob za cca 4000 kn. Rezervirao veceru u najskupljem restoranu (5000 kn) i nazvao Japan, Kanadu i Tajvan te potrosio 2583,22 kn telefona.
Znaci ne mogu.
Jebiga...
Jednu moju firmu sravnio je sa zemljom Ivan. Kako se osvetiti prirodi?
Plakao sam...
Post je objavljen 20.09.2004. u 09:21 sati.