Josh jedan napad depresije, u ovim ranim popodnevnim satima. Ono, drma me pravo. Zadnjih par dana mi jako nedostajesh. Ne pitaj me zashto. Napisah ti mail. Ne zbog toga shto zhelim da me se sjetish, vech da meni bude lakshe (kako si ti to jednom meni rekao). Nisam osoba koja zna lagat i skrivat svoje osjechaje. Kod mene je sve na papiru, crno na bijelo. Ne postoje nijanse. Znam da znash.
Napisala sam ti neke pizdarije. Znam da che ti bit' sve to smjeshno, ali svejedno.. volim da ti pishem.. znam da znash..
U jednom trenutku rekoh da sam odrasla, i da sam vech odavno prestala vjerovat u bajke. Bajke pripadaju knjigama, a ja ih nemam vremena chitat'. Ima ona tanka linija izmedju mirnog sna i koshmara. Pa kada zakorachish na onu tamnu stranu, ne znash nach put nazad.. Ma koji vrag ti imam pisat ja o tome. Znam da znash..
Nekada mi je smjeshno rechi da si mi ti jedina bliska osoba, iako si tako daleko. Ono, ne postoji niko blizhi meni na ovome svijetu. Niko me ne zna niti ja zhelim da me zna. A neprijatelj si mi, najgori. U isto vrijeme. Koliko god me povrijedio, ne mozhesh me unishtiti. Jednom jesi, vishe ne mozhesh.
Da mi je izach iz ovog koshmara, iz ove fakin nochne more. Sve che bit bolje, samo da prodje. Mora da prodje. Prolazilo je mnogo puta, proche i ovaj. Samo je jebeno teshko chekati.
Zhelim da te vidim.. jako mi nedostajesh..
znam da znash..
..isto tako znam da te nije briga.
ipak ..... .. .
Post je objavljen 18.05.2004. u 06:40 sati.