ma stvarno ne znam za ime posta... Jutros se probudio teškom mukom u 10 jerbo u 11 treba ići svirati. Prva stvar koju sam primjetio je to da sam zbog kojekakvih pijanih gluposti od sinoć zaprljao plahtu tintom od kemijske, tako da mi sada je plahta djelomično plava, al neka, bitno da je bilo jogurta (ladnog) u kući pa sam mogao ugasit požar u želucu od sinoć. Nakon toga došo Zdrava po mene pa ajd na svirku, i tamo sam morao piti gemišt jerbo me pivo definitivno ne bi išlo. Tako smo malo sviruckali, pa jeli pečenice, pa pili, pa sviruckali, i onda smo morali kući jerbo nam je kontraš išao igrat neku utakmicu.
Došo kuć i nazvo Jimba da odemo na kafu, ali je on bio kod našeg druga Poljaka u bolnici. Rekoh de pričeškaj jerbo ću i ja doć pa čemo poslije toga na piće. Došo do Poljaka, malo se zajebavali, a onda kod Vece u birtiju. Vlado je došao sa curom (Batmanom), pa smo ga malo provocirali i zajebavali i tako divanili o raznim temama.
Pogledali mi na sat i odlučili da bi valjalo otić kućama. Došao kuć i isro famozno alko-govno koje je smrđelo da je to za popizdit. Malo meznio i taman me Jimbo nazvo da pita kad i gdje čemo van. Dogovrili se i kad je bilo vrijeme krenuli, međutim ja moro odnjeti neke pare staroj u FINA-u, a Jimbo u neki fuš koji je trajao nepunih deset minuta (ma upisat ona sranja za spajanje na CARNET). Došli mi u Dolcevitu, kad ono tuče "Pantera". Malo kasnije došao Krešo, zatim Vlado i na kraju Tica Smrti iliti Cakani. Dali mi Jimbov CD pa nek pusti jerbo su sve to rokerice koje smo slušali na pitu u i iz Sarajeva. Ma zakon, Veci se sviđa, nama se sviđa (dobro mrvica se jedino obazire na onu blesavu "mjuzu" iz poker aparata). Jebote i skužimo mi kolko smo si zapravo nanjeli duševnog bola u Derbyu. Naime u Derbyu se uvijek dešava ista stvar, situacija je vaka:
Sjede svi ljudi koji slušaju rock/metal (NITKO drugi) i svira "Deep Purple" i njima slični bendovi. Odjednom dolazi željo (The Gazda) gasi to i pušta govna 80'. Dolazi do njega konobar, blijedo ga pogleda i pita nešto u stilu: "pa dobro jel vidiš ko tu sjedi?!". Ovaj to ne doživljava i samo promijeni CD. Sada mi sjedimo u Dolceviti i gledamo koji kujac šta ovo niko ne gasi. Stalno ukočen uplašen kao srna i gledaš kad će doć neko "pametan" i ugasit to. Kad ono ništa sve fantastično. Jebote moramo se pod hitno naviknuti na birtiju u kojoj se pušta rock jer ćemo od ovakvog straha i sekiracije dobit čir na želucu. Eto znam da je usrano napisano al' kako kaže drug Jimbo: "znam da nije nešt, al nema veze, bitno je da se napiše uvijek makar i smrdio, jebeš blog koji ponekad ne zasmrdi." E vala je istina!
Post je objavljen 19.09.2004. u 23:37 sati.