Kao što smo primijetili, počeo je naš prvi domaći reality-show. Tucet mladeži živi pod paskom kamere, iza zatvorenih vrata. Jedno od njih dobit će milijun, ostali poduku iz egzistencijalističke filozofije. Osvjedočenje u istinitost Sartreove misli 'pakao –to su drugi'.
Ali ništa zanimljivo, ni zabavno ne vidimo u svemu tome. Jer među njima nema moje frendice Marki. Zato jer se u interviewu jasno deklarirala kao gejlezbo granično transrodna osoba, što je pojedinim članovima žirija bilo prilično nejasno. I sad, u showu se umjesto Marki našla jedna cura za koju bi mnogi pomislili da donekle lezbasto djeluje, a osobito oni koji nikad nisu vidjeli Marki. U usporedbi s njom ta je cura tek krhki cvijetak, nježna lezbiljčica bez prave snage.
Dakle, žiri je nepromišljeno zapištao u homofobnu sviralu, što će Marki dati na sva zvona. Odmah je sjela i o pretrpljenoj nepravdi napisala poduži postmodernistički esej, te proslijedila svim čitanijim novinama. No, objavljeni su tek pojedini fragmenti, u ženskom časopisu Fifi, u rubrici Mudri savjeti Mande Istrusi. Stara rakijašica uputila je Marki da «preispita svoj ukupni svjetonazor, jer u nježnoj i nezreloj dobi od trideset godina ipak ne može biti sasvim sigurna u svoje životne ciljeve, te spolnu orijentaciju, posebno dok nema uza se pouzdanog i čvrstog muškog partnera, koji bi je odlučno uputio u ispravnom smjeru.»
Ovo je Marki dalo misliti. Tako da nije posustala, sve dok nije smislila kako da se obrati javnosti. Napokon, putem rodbinskih veza, smicalica, par ucjena i jedne prijetnje tupim predmetom – da će uredniku skinuti tupe, uspjela se domoći gostovanja na lokalnoj radio-stanici prigradskog naselja Guščja Mlaka. Stavili su je u udarni termin, za udarene u dva ujutro. U najslušaniju emisiju u okolnih pet sela, legendarne Šale iz štale. Gdje je zablistala u punom sjaju svoje karizme i pizme na televizijske laži. Svi prisutni bili su oduševljeni, a slušatelji su se u velikom broju četiri i pol javljali sa porukama podrške, pucajući od optimizma i gromoglasnog smijeha. Osim jednog mrguda koji je izvalio: «Rastužen sam gorčinom vaše gošće. Ja sam cio život trpio nepravde i nisam se žalio. U školi su me ismijavali zbog vidljivih prsnih izbočina, u vojsci isto. Usto sam imao očuha pijanca, koji me mlatio kao zvijer do moje tridesetpete godine. I što mi danas fali? Čovjek sam na mjestu. I to ne bilo kojem, nego na mjestu šefa policije.»
Nažalost, taj je bezveznjak svojom tiradom oduzeo Marki vrijeme za završnu riječ, a onda su brzo odjavili emisiju, zbog kratkih reklamnih poruka u trajanju od 175 minuta.
Ali Marki se ne misli zaustaviti, ne. Riješila je poduzeti sve što mora, uključujući nudistički performance ispred TV-zgrade. I pokucat će na sva vrata, sve dok je nadležni ne primijete i ne smjeste gdje i ona sama smatra da treba dospjeti. Iza zatvorenih vrata.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 19.09.2004. u 23:44 sati.