postoji jedna cura koju sam upoznao na iskrici. 11. 12. cini mi se. prosle godine.
ja sam njoj uletio kak ima super nick. onda se ona meni javila natrag. onda smo poceli pricat.
ona je jedina kuzila da je dee zno eea švarceneger u total recall, da je silver surfer papak a mister no najveci frajer.
i kuzili smo se, totalno smo se kuzili. pricali smo svaki dan, satima. na icq, telefon, sve. oboje smo ovisnici o seksu ali mi smo pricali.
i pricali. nikad se nismo vidjeli, zivimo u razlicitim gradovima, skroz smo udaljeni.
nikad nitko nije kuzio moje teenagerske pizdarije toliko. moja laprdanja o krivom ustrojstvu planete, siriusima, glazbi, ljubavi, cemu god.
bila je to prava mala virtualna romansa. brijali smo kak bi pokorili svijet zajedno. nabrajali jedan drugom mane. da vidimo kaj nam se ne bi dopalo na drugome.
nula bodova. sazdani od mana koje ne postoje u tom svijetu. jedina je kuzila kako je meni materijalni svijet ono apstraktno. otvorila mi se, vjerujem onda.
i zatvorila natrag dok sam odlazio u irsku.
danas sam ju nazvao. pricali smo dugo.
do sad.
ne znamo poklopit slusalicu ni jedan ni drugi.
niti otic. i zovemo nakon ako poklopimo ne bi li se ispricali. inace.
ona je ambiciozna koka. imamo cak i isti iq. na istoj smo dijeti. :D
volimo ping pong i k-pax nam je odlican film. slusala je moj monolog sat vremena, kaze da je uzivala. rekla je da je mirna sada. bas mirna.
brbljivi smo do jaja.
jos prije mi je pricala kako konobar iz njene birtije popunjava krizaljku
dalmatinka je btw.
skupina pcela: (roj) rdo :D
gradska krema: (elita) nivea
nije šija nego: (vrat) šete
vesele ju te neke stvari koje i mene vesele. a voli me slušat, kaj mi je nevjerojatno. od nje nikad nisam cuo niti jedan "da, ali..."
u slicnoj je vezi u kakvoj sam ja bio. i voli ga, naravno. sretna je kaj ja vise nisam u vezi.
sada sam kod bivse, dosao sam po stvari. osjecam se ko avet ovdje, nekak mi je polako jasno da nikad nisam ovo mjesto osjecao kao poznato.
hladno je, vibra je negativna. plitko je, nikakvo.
kao da sam hibernirao 3 godine. nije mi jasno kak. pricali smo o svemu. o mojoj vezi, njenoj, glazbi, filmu. svemu.
nemrem ja opisat to kak sam ja miran sad. otkad smo se culi popodne. pa predvecer. pa sad, po noci.
ja sam nju znao nazvat u 5 ujutro i mi bi pricali do pol 8.
ona pise. price, pjesme, rezira predstave, svasta. strasna je.
i zabavna. i kuzi. jednostavno kuzi. ne treba nam verbalna potvrda. i ja kuzim.
i miran sam. necemo se jos jedno vrijeme vidjeti, ali fizicko vise nije bitno da mi jebes sve. onako kako koke padaju na lebowskog, tako smo mi pali jedno na drugo. na tijek misli. onak kak sam JA pao na lebowskog. :D
i ona ugodna tisina u slusalici, samo prisustvo nekog tko te razumije.
miran sam
stvarno miran
Post je objavljen 18.05.2004. u 04:29 sati.