Prokleti profesore
Ja sam jedan od danguba kojima je važnije bilo juriti kući za malo zabave nego razmišljati o onome što ste govorili na besciljnim predavanjima. Uopće me nije nimalo zanimalo što vi baljezgate na svojim izlaganjima jer sam znao da to je velika i nemjerljiva glupost. Nije nikakvo čudo da je vaš auditorij bio sastavljen od desetak uvlačećih srkokurčića koji bi tamo sjedili i da je sastanak kokoši na drečnoj letvi. Ne bi primijetili nikakvu razliku. Uostalom vi ste jedan od kvazi-akademika jer su vašu doktorsku dizertaciju pisali studenti i asistenti dok ste vi ostalim posrancima držali predavanja, odnosno pretakali svoj urin i dristeš iz punog u prazno i natrag. Nemali broj puta ja sam bio osupnut količinom usrane energije kojom ste žarili i palili šupkove prisutnih drkača i drkačica, dok sam ja negdje u zabiti fakultetske kantine ispijao na dudicu konjak i rakiju i na nos vukao marihuanu.
Iako ste me rušili desetak puta i tjerali u očaj, iako ste olako kurčili pred manijakom koji je u trenutku pomućenosti spreman zapaliti vam auto, bio sam priseban.
Da ne duljim. Ukoliko popušim zadnji ispit u životu proklet ću vam obiteljsko stablo do konačne apokalipse. A vi ćete umrijeti nabodeni na užareni dildo metarskih razmjera. I oči ću vam iskopati i bubrege izvaditi i prodati u Rumunjsku.
Puno sreće uz drugarski pozdrav,
Vaš vjerni student.
Post je objavljen 19.09.2004. u 22:15 sati.