Jučer je bilo lijepo, malo prohladno, ali prekrasno jutro.Zeleno -žuta skala boja, prevladavala je lišćem, na kojem su svjetlucale jutarnje kapi rose. Oprezno sam se probijao kroz šaš i amorfu, pazeći, da se što manje smočim. Odjednom, nedaleko od mene, razliježe se rika jelena, kao produžena grmljavina. Polagano sam se prišuljao i na prosjeci ugledao krasnog rogonju(po mojoj procjeni - dvanaesterac), i dvije košute. Rogonja, ponosno dižući glavu, krvavih očiju, raširenih nosnica, rogove položeći niz čvrst vrat, rikao je drsko i ljubomorno, prkosno dajući na znanje tko je gazda ovim košutama. Srećom, ovog jutra u blizini nije bilo nijednog suparnika koji bi mu se suprostavio. Nisam dugo uživao u ovom prekrasnom prizoru, jer su me primijetile košute i velikom brzinom pobjegle, a za njima polagano je otišao rogonja. U daljini čula se još jedna rika, no ja sam sav mokar žurio do auta da se presvučem u suhu odjeću i tako ostavim rogonjima, jutarnje pirovanje.
Post je objavljen 19.09.2004. u 19:20 sati.