Malo sam posustao ovih dana jer sam imao dosta drushtvenih obveza. I tako prichajutji s frendom usaglasili smo stavove zashto RH ne ide naprijed. Mislim ni ne nazaduje da se razumimo. Vise onako strishiva. Ka' rak. Nakon zavrshetka studija i ja san se prikljuchija dezerterima s mozgon o' jednog Eura (bile su to dvi marke onda) koje RH triba, ali nikako da objasni zbog-radi cega. Mislin nes'ti cijene. Prava sitnica.
Poanta priche je jako jednostavna: ako zavrshite studij i zelite jednog dana raditi na faksu kojeg ste zavrsili obvezni ste otici vani. Bar pet godina. Ionako, studenti ce biti obvezni Bolonjskom deklaracijom (bar semestar). To netju sad elaborirati jer postoje sajtovi o toj temi.
Vratimo se na nashe junachne docente koji su se odluchili prirepiti profesoru chekajutji da ovaj chvakne i oni preuzmu zhezlo. Kako oni mogu biti u korak sa suvremenim spoznajama bez da su bili u doticaju s njima? Koja oni iskustva mogu prenijeti na nove narashtaje studenata? Kako je mogutje u jednom takvom imobilnom okruzhenju komunicirati i suradjivati?
I nemojte mi retji da je tako to u RH. I da se ne mozhe. I da treba biti podoban.
It's up to you!
Post je objavljen 19.09.2004. u 17:40 sati.