Prema novom Pravilniku o postupku i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu doprinosa za mirovinsko, invalidsko te zdravstveno osiguranje, država više neće plaćati navedene doprinose umjetnicima koji mjesečno zarade više od 5000 kuna. To znači da će (ako ima boga) npr. Severina, Maksim Mrvica i Ivo Pogorelić (sve sama sirotinja), uskoro sami plaćati te doprinose, a nećemo im ih više mi plaćati. Vi do sada sigurno niste niti znali da pojedine zvijezde hrvatske estrade koje po nastupu u jednoj večeri zarade trećinu vaše godišnje zarade, ne plaćaju sami doprinose već im ih plaćate vi. Zašto? Pa zato jer Zakon i Pravilnik tako kažu. A zašto se vama od plaće odvajaju kune za kojekakve zdravstvene stupove (prve, druge, a nekome i treće), a ne da vam lijepo ti novci ostanu? Pa zato jer niste «slobodni, samostalni i nezavisni» umjetnici. A Severina jest. I Ivo Pogorelić koji ima novaca da redovito odsjedne u najskupljim hotelima svijeta pa naravno i Hrvatske. Njegov pas vjerojatno ima uravnoteženiju i bogatiju prehranu od trećine Hrvatske, ali je ta ista Hrvatska plaćala doprinose tom istom «virtuozu svjetskog kalibra».
Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika okuplja pisce, književnike, estradnjake, slikare itd. I svi su oni samostalni i nezavisni. Kao i brojni nezavisni kritičari, nezavisni novinari i nezavisni političari. Digne mi se kosa na glavi kada pored nečije titule ili opisa zanimanja stoji izraz «nezavisni» ili «samostalni». Ma ne postoji to u današnjem svijetu. Kraj imena novinara može samo pisati «koji se trudi biti nezavisan», a isto tako pored umjetnika ili kritičara. Naravno da bi novinari trebali biti nezavisni, ali oni to često nisu. Osim ako nisu asketski tipovi koji žive od zraka i vode, svi oni za život trebaju novac koji im dolazi (ako imaju sreće) svaki mjesec od nekoga ćate koji se naziva poslodavcem. I nema govora o nezavisnosti. Zato smatram da je ne postoji nezavisnost, a još je i Tito znao da nesvrstani nisu nužno nezavisni i da se povremeno mora prikloniti jednoj ili drugoj strani.
A nezavisni političari? Pa to je takav paradoks da me uhvati smijeh svaki put kad mi netko to provali. To je kao da kažete da vas ne zanima politika i da se ne bavite njome. Da li vas zanima u kakvu školu ide vaše dijete (hoćete da dobije dobrog razrednika?), da li želite raditi u boljim uvjetima (svađate se sa šefom oko godišnjeg?), da li želite da vam se kontejner sa smećem redovito prazni (kupujete stan u «dobrom kvartu»)? E pa onda se bavite politikom. Politikom obrazovnog sustava, sindikalnom politikom i komunalnom politikom. A niste čak u nijednoj stranci. A kod «nezavisnih» kandidata na listama, to je još očitije. Pa čim zastupaš neku opciju, stavove, nisi više nezavisan. Osim ako pjevate pola sata u nekom bircu, dobijete 20.000 kuna za taj «nastup», snimate kućne porno filmove koje potom «zagubite» ili vam ih netko «otuđmani», pjevate na stranačkim skupovima, a država vam plaća doprinose. E onda priznajem, samostalni ste i nezavisni.
Post je objavljen 18.09.2004. u 23:14 sati.