Jučer, nakon cjelodnevnog učenja, postala sam toliko narvozna i jednostavno mi je sve počelo ići na živce, pa odlučim da bi bilo najbolje da odem spavati. Još nije bilo deset. I dobro. Pokušavam zaspati, a ne mogu. Vrtim se... vrtim se... Užas. Tolko sam bila umorna, a ne mogu se opustiti. I taman zaspim nešto prije jedanaest. I zvoni mi mobitel pokraj uzglvalja. Zapravo, probudila sam se s mobitelom u ruci. Neki skroz nepoznati broj.
- Molim?
- Bok Blu, (zapravo je rekao moje ime, prvo ime), *a**o je!- čujem neki totalno sexy glas.
- Bok *a**o!- pokušavam odgovoriti jednako sexy tonom.
*********************************************
Eeeeee, tek sad nisam mogla spavati. Vrtim se... vrtim.
I zato mi je današnji dan katastrofa. Probudila sam se ranije nego što sam trebala, unatoč svemu super volje, cijeli dan sam raspjevana i happy, ali mi glava nema veze sa ostatkom tijela. Ne mogu se skoncetrirat ni na što. Danas mi je day off od učenja, bavila sam se nekim drugim stvarima. To je dobro napraviti s vremena na vrijeme jer me jučer statistika izludjela. No svladat ću ja sve to. Cijeli ovaj tjedan sam vrlo produktivna. Sve je išlo kako treba, pa vjerujem da neće biti problema.
A sjećate se one pjesme Parnog valjka:
I bogove i vragove zovem,
ako mogu vrijeme da zaustve....
Tako mi paše danas.
Post je objavljen 17.09.2004. u 18:24 sati.