Ipak ne volontiram u školi, pronađen je «pravi posao»!!!
Osjećala sam, kada sam postala nezaposlena, da će sve biti u redu.
Znate onaj umirujući glas iznutra?
Prije nekoliko dana nazvala me šefica kadrovskog velike firme za koju sam, dok sam radila u bivšoj firmi, radila selekcije za nova radna mejsta, predavanja, seminare i sl.
Čula je da ne radim i odlučila mi ponuditi posao na novootvorenom radnom mjestu u sektoru za rad.
Već imam spremnu i svoju kancelariju, zbog koje je Muž, nešto, zabrinut jer je, očito, gledao previše «uredskih pornića» : )
Bila sam na razgovoru i odlučila prihvatiti ponuđeno.
Plaća nije bajna, za početak, ali je plaća i radit ću nešto korisno i izvan kuće.
Osim što imam svoj ured, Muža brine jer u firmi radi 90% muškaraca. Kažem mu da su na mom katu samo žene, ali i nije neka utjeha.
Tko mu zamjera kada je baš ta firma ona fatalna u kojoj sam, drugi put, srela Deepa?!
On, odavno, ne radi tamo, ali me ulazak u zgradu, šetnja hodnicima podsjetila na «te dane».
Ne u smislu nostalgije već u smislu bilo je, prošlo, drago mi je što je bilo, nije mi žao što je prošlo.
Na katu gdje je moj ured nalaze se, kako sam napomenula, samo žene. I to na pragu ili su već u menopauzi.
Bilo mi je smiješno kako su živnule na mogućnost da radim kod njih uz komentare «Super, samo ti dođi pa će nam, opet, hodnik biti pun mladih dečki. Nama su, tako, stalno dolazili do prije deset-petnaest godina». A, ono, vidiš im žar u očima : )
Biti će tu, sigurno, zanimljivih tema za blog. Već su, na uvodnom razgovoru, počele o tome kako se nadaju da mi Muž nije ljubomoran. One su, po skrivećki, bombonjere nosile kući : )
Još ne radim. Poslala sam molbu i životopis, pro forma. Nekih 99% to radno mjesto biti će otvoreno u roku od mjesec dana.
Za sada je «ženski kat» za mene (kada sam im rekla, u šali, kao neću raditi u uredu broj 13, odmah su rekle da je od danas taj ured 12A : )), ali nikada se ne zna...Možda se uvali netko preko veze.
Baš se veselim!
Post je objavljen 17.09.2004. u 17:47 sati.