Kad je kalvarija napokon okončana, kad je došla demokracija, kad je Hrvatska dobila državu, kad je 12. rujna 1991. napokon stigla i pravomoćna presuda Vrhovnog suda kojom je završeno desetogodišnje parničenje za ‘kruv i krov', Ante Paradžik je ubijen. Ubili su ga, u 22 sata navečer, 21. rujna 1991., hrvatski policajci. Na njegovo je vozilo ispaljeno šezdesetak metaka. Ubojice su osuđeni za ubojstvo iz nehata - prvooptuženi šest, drugooptuženi pet, trećeoptuženi i četvrtooptuženi četiri i pol godine zatvora Nakon kratkog služenja kazne vraćeni su na posao u policiju. Sve ih je pomilovao predsjednik Tuđman
Ante Paradžik rođen 10. veljače 1943. u Ljubuškom, od majke Milice rođene Mlinarević i oca Blaža. Osnovnu i srednju školu završio je u Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava. Godine 1971. izabran je za predsjednika Saveza studenata Hrvatske; 1972. osuđen na tri godine zatvora koje je u cjelosti izdržao. Hapšen ponovno 1975., 1976., 1977., kao i za svih Titovih dolazaka u Zagreb. Devetnaest godina bez putovnice i bez osnovnih građanskih prava. U braku s Jozefinom Oberan ima troje djece. Jedan je od utemeljitelja HDZ-a i HDS-a; s Dobroslavom Paragom suosnivač Hrvatske stranke prava. Izabran za dopredsjednika HSP-a i za načelnika Ratnog stožera Hrvatskih oružanih snaga Hrvatske stranke prava. Bio je dopredsjednik Hrvatskog demokratskog kluba za centralnu Europu i glavni tajnik Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Ubijen 21. rujna 1991. u Zagrebu
LEGALNI PREDSJEDNIK Kako je Ante Paradžik ‘71. postao predsjednikom Saveza studenata Hrvatske, i zašto baš on? Ivan Zvonimir Čičak prorektorom je postao zahvaljujući osobnoj iznimnosti i sretnom trenutku. Dražen Budiša za predsjednika Saveza studenata Zagreba odabranje poput rimskog cara što su ga izvikale njegove legije. Paradžikov izbor pada, međutim, u doba kad je organizacija priznata i konsolidirana, već ima i vlastiti list i sve se zbiva takoreći u mirnoj tranziciji. Tadašnji tajnik Saveza studenata Hrvatske, Marko Melčić, veoma rado prepušta da tu primopredaju umjesto njega obavi Boris Malada, donedavni predsjednik Saveza studenata Splita, a sekretar CK SKH u trenutku prvih demokratskih izbora. Okolnosti Paradžikova izbora važne su zbog tadašnjeg značenja Saveza studenata Hrvatske, jedine samostalne društveno-političke organizacije u Hrvatskoj, ali i zbog prave predodžbe o liku samog Ante Paradžika. Savez studenata Hrvatske okuplja sve hrvatske sveučilišne centre, na delegatskom principu, ne podliježe, dakle, raspoloženjima zborova na buntovnim, nepokorenim fakultetima, i može raditi u miru, sa svim povlasticama, što ih donose republički i savezni protokoli. Naravno, ti protokoli računaju s discipliniranom transmisijom, uopće nisu pravijeni po mjeri studenata koji rade što hoće. To donosi najmanje dvije prednosti: prvo, automatske pozivnice na sve političke tribine. Ali, važnije je ono drugo, tj. mogućnost da na tim službenim, najčešće bezazlenim skupovima, zaprepaštenim službenicima režima skrešete u brk sve što zaslužuju.
ZA DOM
Paradžik je bio među petnaestoricom inicijatora u stvaranju HDZ-a, pisao je i Statut. Razočaran vjerolomnim osnivanjem stranke, pristupa HDS-u, tu doživljava isto, i napokon se pridružuje inicijativi Dobroslava Parage da se obnovi Hrvatska stranka prava. Osim pravaških principa koje je doživljavao kao povelju o prirodnim pravima pojedinca i naroda, privukla ga je sudbina i karakter Dobroslava Parage. To će pomoći da njegov radikalizam stekne efikasnost koja će uzdrmati Hrvatsku.
Hrvatska stranka prava 1990./91.
u oporbi je prema svima ostalima: na izborima odbija sudjelovati, a u ime revolucionarnog pravaškog idealizma koji ne trpi "taktiku”. Hoće sve i odmah. Dok parlamentarne stranke pokušavaju osigurati većinsku podršku za demokratski razlaz s Jugoslavijom, HSP se ne želi petljati s parlamentarnim mekušcima i demokratskim proceduralizmom, bojeći se sporazumaša, vjerolomaca i izdajnika. Jedino HSP od početka odbija svaku Jugoslaviju! U ime neupitnog imperativa hrvatske državne nezavisnosti organizirana je proslava 10. travnja, pozvane su sve stranke, ali se odazivaju samo Vujićevi socijaldemokrati... Radi istog cilja Hrvatska stranka prava samoubilački inzistira na tvrdnji o "ustaškom državnom idealizmu", prihvaćajući i odgovarajuću ikonografiju. U Splitu i Osijeku njihovi su mitinzi najposjećeniji, obilaze teren po Hrvatskoj, stvaraju podružnice. Posjećuju Albaniju, Bugarsku i Bosnu pokušavajući stvoriti antisrpsku koaliciju, sa svima koji su protiv Srbije, nastojeći uključiti u svoju stranku i same Srbe izvan Srbije, a za razliku od Tuđmana koji procjenjuje da jedino sa Srbijom dogovor ima rezona. Paradžik, za koga smo se čudili kad je izabran za studentskog rukovodioca, obavlja sada državničke, propagandne i vojno-organizacijske poslove zabrinjavajuće efikasno. I dok u lipnju još izjavljuje da HSP ne želi stvarati stranačku vojsku, 13. rujna 1991., osam dana pred svoju smrt, na Jelačić placu postrojava HOS - Hrvatske oružane snage - pred pedesetak tisuća okupljenih. Njegova je funkcija: načelnik Ratnog stožera Hrvatskih oružanih snaga Hrvatske stranke prava.
OBRAČUNI
O ubojstvu Ante Paradžika razgovaram s Dobroslavom Paragom, kojega teret prošlosti još nije prignuo. Slušam i mislim koliki je skandal što o HOS-u - najbrabrijim i najopasnijim brvatskim ratnicima - još ništa ozbiljnijeg nije napisano. Paraga podsjeća na okolnosti koje su prethodile Paradžikovu smaknuću: na sukob oko opsjedanja kasarni u Zagrebu i silno razočaranje boraca, kada je postigaut sporazum Gregurić-Rašeta o nesmetanom izvlačenju svih vojnih efektiva JNA iz Zagreba. Na spomenutu paradu HOS-a po Jelačić placu. Na osvajanje Starčevićeva doma, 18. rujna 1991., samo tri dana, prije nego što će Paradžik biti ubijen. Osobito pak na Vukovar i "zabranu da mu se pomogne"! Sve to Hrvatsku stranku prava izlaže prijetnjama, i ne tek prijetnjama, vlasti. Paradžik je ubijen u automobilu u kojem je trebao biti i Paraga... Proces je bio čudan, svjedočenje o ministarskoj naredbi za likvidaciju nije prihvaćeno... Ubojice su, već je rečeno, i danas u policiji, ali ne na istim funkcijama, napredovali su nakon završenih škola, čini se.
Budišin i Paragin oproštaj od Ante Paradžika
Budiša: Kako je na osobnom planu držao do vlastitog dostojanstva, tako je držao i do dostojanstv vlastitog hrvatskog naroda. Od svih vrijednosti Hrvatska mu je oduvijek bila na prvom mjestu. Od svih njegovih osobina želim istaknuti onu koja je za mene bila najvažnija: pouzdanost!
Paraga: Paradžik svoj radikalizam nije izražavao nasiljem, nije pozivao na progone i zatiranja, nije dopuštao zlostavljanja i gaženja prava čovjeka! Ali ideje koje je zagovarao Ante Paradžik zatalasale su mase hrvatskog naroda. Netko se strašno uplašio, netko je rekao: Zaustavite ga svim sredstvima, to treba prestati. I zločin je izvršen.
Post je objavljen 17.09.2004. u 16:37 sati.