(Limp Bizkit: Almost Over)
Drustvo iz gimnazije se je vec malo porazgubilo po morima zivota, ali se nas nekolicina jos uvijek skupi i fino provedemo kakvu vece u razgovoru i dobrom partyju. Koji put je bas zabavno gledati sve ove tako poznate face ali sad umjestene u potpuno razlicite okvire. Ne samo kariere, koje se protezu od jos studentske do vec direktorske (i sve izmedju), nego i familija (sto sam zapao u tu familiju, to je vec treci blog uzastopce... ili mi je bio-clock zatrokirao ili cu dobiti naziv "don" i ljudi ce mi ljubiti ruku. Ne znam sto je gore ;) ). Sutra nam se zeni bivsi kolega iz skolskih klupa i biti ce fino. Skupa su vec godinama te je sklapanje braka u biti samo nastavak prirodnog procesa. Nego, ne bi ja vise piskarao o familijama, procesima raznih veza i vezica, djeci. Pogotovo sto sam sam olicenje jednog Benedicka iz Much ado about nothing i bas nemam "prava komentara". :))
Od ovih skolskih kolega jedan je zandar na granici, koji zna ispricati milijun i jednu pricu s svojeg prijelaza. Moj je konacni zakljucak taj, da mi se dize kosa na glavi i kostrijese brkovi, kakvi sve majmuni rade na granici ali mu to necu reci- mogao bi osobno shvatiti. Jer bi bilo osobno. Ono sto je meni zanimljivo slusati nisu policijske gnjavaze raznih putnika s odredjenim tablicama i pasosima, vec pronalazenje ilegalnih useljenika ili onih u tranzitu. Kakve sve ideje ti ljudi imaju i sto sve poduzimaju da stignu na svoj cilj. Druga je to prica ako ih tamo ceka izbavljenje iz bijede koju su ostavili ili tek pocetak novog pakla i besramnog iskoristavanja. I treca je prica o olosu koji tu bijedu iskoristava te ove jadnike za sume novaca sverca iz drzave u drzavu. Jedanput sam cuo za grupu Vietnamaca, koju je policija nasla na lutajucu po poljima odmah iza granice kod Bregane. Vodja te grupe je rekao, da su im oni, koji su ih onamo prevezli, rekli nesto u smislu sada ste u Italiji, pa se snadjite. Vodja te grupe je bio stvarno zabrinut, jer mu zemljovidi nisu bili tocni, tamo plan Trsta a u biti neka brda, polja i Mokrice. Ne bih se zacudio, da je batardo, koji im je pokupio novce bas tamo u onom casu igrao golf. No, ti se ljudi onda skrivaju ispod armaturnih ploca u kamionetima, u dvojno dno u prtljaznike i bogzna gdje jos. Bas sam danas u Mladini on-line procitao, da su se jedni Srilancani snasli (keksich, procitaj si to, da vidis odakle ti stizu bracne ponude *tease friendly*)- 23 clanova srilanske rukometne reprezentacije je na njemackoj ambasadi u Colombu zamolilo za jednomjesecnu vizu, da bi mogli otputovati na turneju po Njemackoj, gdje bi stekli potrebna iskustva za bolju igru. Naravno, vize so dobili ali je cijela reprezentacija odmah po dolasku misteriozno nestala. Naivni je njemacki organizator odmah obavijestio the authorities a na Sri Lanki su zacudeni odgovorili, da kod njih nema rukometne reprezentacije, da ne postoji ni rukometni savez niti jedan jedini rukometni klub. Na Sri Lanki se rukomet ne igra. Ups! Svakako luda ideja i ludo sprovedena. Samo se nadam, da ih nije docekao neki pimp i da sada ne prodaju imitacije torbica po Frankfurtu :/ Nazalost...
Na kraju zelim svima lijep vikend!
Post je objavljen 17.09.2004. u 15:34 sati.