Pregled posta

Gradacija...MLAD, MATOR, METUZALEM?

Kako bilo,kad te krene kriza srednjih godina,nemaš baš puno vremena kalkulirati i čekati,nego lagano kreneš obilaziti parfumerije,fitness centre i kozmetičke salone u potrazi za eliksirom mladosti.

Mene je ta situacija oko starenja zabrinula nakon mog prošlog rođendana...
Ulovim ja sebe kako kritički buljim u neku sijedu vlas na vrh glave i kako uočavam te grozne bore od preveć smijeha.
Počupati tu glupu bijelu dlaku?!? Nategnuti obrve unazad ili gore?? Prestati se cerekati??
Pitanje je sad!

Uslijedila je odluka!
Farbam se - šatirano!
A namazati se deblje puderom?
Bljak...uhhh

«Umjetna rješenja» baš i nisu prava rješenja, ali su dobra proteza i bijeg od stvarnosti, a «prava rješenja» su tu - u Stvarnosti – u našoj glavi...
Well, narode, ja ostajem ona ista! Ostavit ću sebe da ostarim takva kakva jesam, ma koliko to prijeteće zvučalo.

Nitko ne voli starjeti.
Nitko ne želi biti ružan!
Zamisli koji bad...A baš nemamo puno izbora...
Geni igraju svoju čarobnu i prljavu igricu, miksajući i vrteći nenadani zgoditak i nakratko MI dobivamo adut Mladosti, odigramo ga prema slobodnom nahođenju, ponekad čak i odnosimo bodove kartom Iskustva...a najčešće ne dobivamo i ne odnosimo ništa, ne vjerujemo u svoju ljepotu...
Na kraju Geni odnose sve... Ostanemo glupavi i stari, a time i "genetski nepodobni" za Mladost koju nitko ne dobiva za stalno...
Bljah...šta ti je život...
Izmjena dobra i zla.

Žalosno je kad neki od nas ne znaju starjeti, niti se s tim žele pomiriti.
Još žalosnije je kad ostanemo dirljivo vezani za iluziju o vječnoj mladosti i nekakvoj starosti koja nas obilazi.
Kenjamo nešto o snazi duha koji briše bore što su ih utrli vrijeme i život, izlažemo se smijehu jer se glupiramo na nezreo način, gubimo time mjeru i odnose s vlastitom generacijom.
A najjadnije od svega je kada stvaramo jeftine i otrcane filozofije o kratkom životu koji treba što bolje iskoristiti.

Istina je da život treba iskoristiti, ali važno je kažu trčati pravom stazom u pravo vrijeme i sa protivnicima kojima se može istinski parirati.
Utrka sa mlađima ili starijima, izdržljivijima ili slabijima od sebe, može donijeti tugu jednako kao i radost.

Nećete vjerovati, ali Muškarci su u tom pogledu puno osjetljiviji nego žene.
Starost je njima nešto kao kletva ili urok. Boje se starosti kao dijete mraka.
Valjda zato žude za mlađim ženama da bi obnovili svoju sliku koju u vlastitoj glavi imaju o sebi iz mlađih dana.

Žene češće obavljaju prepravke na vlastitoj fasadi,pa se starenje na njima ipak na neki način usporava,a i većina žena uspijeva sačuvati prisutnost duha i svježinu rasuđivanja – što će reći imaju onu unutrašnjost kojoj ne treba retuš.

A zašto žene više vole mlađe dečke??
Hm... vjerojatno «tete» s vremenom shvate kako i što žele,a u tome im jedino mlađi lik može parirati u željenom... khm khm...

Muškarci naprotiv, dječjom tvrdoglavošću i isto tako dječjom odsutnošću samokritičnosti traže kompletnu i mladost onda kada ona prolazi ili je već prošla - pa su spremni - ljubiti sponzoruše, ne mareći što ljubav koju dobivaju nije iskrena.
Oni tako njeguju kao dobri vrtlari svoju filozofiju (očaja) i misle da su duhovno dorasli lažnoj svježini svoje jeseni.

Teško je naći granicu.
Teško je biti dostojanstven kada vidiš postojanje još tisuća stvari u životu koji je DOISTA kratak za sve što želimo.

Ne mogu nikoga utješiti, ali sjećam se jedne zgodne rečenice koju sam dobila jednom davno kada sam sa žaljenjem konstatirala za svoj rođendan:«Starija sam za jednu godinu.»
Rečeno mi je:
«Pa šta. Za toliko stariji je i Svijet!»(Nisam mogla da se ne nasmijem.)

Ostarimo zajedno, Svijete!



Post je objavljen 17.09.2004. u 07:52 sati.