Dobro, nemam pametnije ideje za naslov, pa eto gore jednog bisera... Croatia nikada nije pretjerano kasnila, ali veceras, kao za dispet, kada sam premoren i kada mi nuzno trebaju svi sati odmora, oni lijepo zakasne puna dva sata. Stigao sam prije sat vremena u prostor kojeg trebam zvati dom, na koje mi glase svi dokumenti itd. a za kojeg niposto nemam osjecaj da je "moj". Nema pojma, doma nisam vec 9 godina, sa malim prekidima, biti ce i 12. Da se na zamaram puno, a ni vas, samo jedno KRATKO (grmmljhh...) spavanje i sutra na trajekt za taj predivni otok Vis. Popodne sam se mislio nesto: ajde de, svi kazu da je blog ovisnost i zlo. DJelomicno se slazem, ali meni godi da imam "obavezu" pisanja. Kao da mi je to sredstvo mentalne higijene donekle, kao da je i borba protiv astro - mentalne lijenosti i krutosti. I tako, mislim da u stvari, barem za neko vrijeme, trebam se truditi odrzavati svakodnevno pisanje jer mi se cini da je, in the bottom line, korisno za sada.
Pilot aviona za Split je bio kao iz filma: Stovani putnici (teski splitski akcent), ovod vas kapetan JM. Skuzajte ca smo zakasnili itd itd. Umirao sam od smijeha u sjedistu dok je pricao o letu sa puno ikavice i dalmatinstine. Cirkus. Kao ona famozna pilotska iz Zloceste dece: Nemojte cinit paniku po avijonu jerbo cemo se strmopizdit doli, e! :-))
Post je objavljen 17.09.2004. u 01:53 sati.