Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bigmamma

Marketing

Dio mene



Eci peci pec, ti si maji zec, mama maja vejevica eci peci pec.

...kaže meni moje dite sinoć.

On priča.
On slaže rečenice.
On, ljudi moji komunicira sa mnom na isti način kao i ja s njim.
On ima svoje ja (a neš ti otkrića, ima ga od rođenja;)
On mi je sinoć kad sam se vratila s posla, po prvi put u životu s toliko čežnje i ljubavi, sa "falila si mi " pogledom u očima, raširio ruke i utrčao mi u zagrljaj.
Svojim malim, neiskvarenim ručicama mazio me po kosi i tepao mi: mama, mamice.
Kad bi postojale riječi kojima bi mogla definirati ove osjećaje i ovu ljubav, vjerujte mi da bi mi čak i onda one bile nedovoljne.

I mada se desi da prođe dan a da ga se ne stignem ni sjetit, mada postoje momenti kad umjesto doma odem na kavu sa C., čak i tada mi njegov lik i glas čuči u dubini srca i nemarno se igra s klijetkama.
Ja ne znam možete li shvatiti, ja ne znam, možda zvučim patetično i izlizano, ali trudim se i pokušavam, makar na sekundu približiti vam dio ove ljubavi koju osjećam.
Želom da ove moje riječi ostanu zapisane, da ne izblijede i da im se ne izbriše trag, da dođe dan kada ću se možda i sa sjetom prisjećati ovog vremena i njegova ranog djetinjstva.
Želim ga zauvijek voljeti ovakvim intenzitetom, ovom snagom, jačinom i količinom.
Dobro,... intenzitetom ;)
Ne želim se nikada sramiti svoje bezgranične ljubavi koju osjećam prema tom malenom biću.
Mom biću.
Dijelu moga tijela.
Jer ga upravo tako i doživljavam: kao dio moga tijela koje se otrgnuo od mene i počeo živjeti sam.
Bačen u svijet na milost i nemilost vrtloga života.
A ja, dok sam mu u sjeni sretna sam.

Ne znam, mislim se, da li me razumijete?


Post je objavljen 17.09.2004. u 00:07 sati.