Dijete, poučavaj me o svemu.
Ti znaš kako vjetar pjeva u krilima ptica i kako za svakim pogledom ostaje trag.
Ti znaš kako svaki trun dobrote širi život zemlje za po jednu prisnost.
Poučavaj me o svemu prije no što počneš zaboravljati.
Ja sam nekoć bio sve znao - i sve sam zaboravio.
Kroz tebe, premda i ne samo kroz tebe, polako se prisjećam i, slutim, doći će doba
kad će mi se sve izgubljene vode obilno vratiti kroz darežljive i blagotvorne kiše.
Znam, možda će doći dani kada će naizgled okopniti tvoja i moja i naša srodnost,
kad otkucaji naših srca ne budu nalazili odjeka jedno u drugome, kada se nećemo razumijevati
i kada ćemo jedan kraj drugoga prolaziti neupoznati.
Možda će doći doba kada ćeš i ti sve zaboraviti.
Ne plaši se!
Pouzdano će tada na tvoj put naići netko tko će ti, kao što si ti danas meni, biti vidikovac.
A u neki dan tvoji i moji koraci ujednačit će se kao što se kroz boli ujednačuju snovi i ruke
i pohitat ćemo jedan k drugome da si kažemo ono što je do iskona u nama,
ono što jesmo: zemlja koja se budi za nebo.