Bijah u Freburgu am Breisgau ili jednostavno Freiburg-D.
Grad od 200 iljada stanovnika s prekrasnom katedralom. Kazu da je to majljepse i najskuplje mjesto u Njemachkoj s njavecim brojem suncanih sati podno Crne sume ili Schwarzwalda (o tempora, o mores, o kliniken). E nije meni ovo prvi put da sam tamo zalutao, ali me je ovaj put nesto frapiralo. Stari grad ili cijela pjesacka zona je doslovce prekrivena shopovima, robnim kucama, knjizarama i prodavaonicama ribe NordSee itd. Sad ja vas pitam koji ce vam (da reknem sad) tri iste peskarije ili knijizare u krugu od sto metara.Da je konukrencija-je brus. Besmisleno. Toliki konzumentizam nisam vidio dosad jos ni na jednom mjestu. Doslovce svaki portun (haustor) je prodavaonica necega. Cijeli grad je prekriven izlozima. A kafica ima, ali zamislite da vam na Stradunu, Poluotoku, Rivi ili Tkalchi nakalemi toliki broj butiga. Mislim sisti i popiti kavu u miru, a da kraj vas ne pregaze ljudī prenatrpani punim najlonskim vrecicama je jackpot.
E sad malo o kavi...Segafredo. Dvanaest godina nakon sto je dosa u Zagreb preuzeja je Freiburg. Sad vam je jasno zasto renesansa nikad nije zazivjela sjeverno od Alpa.
Post je objavljen 16.09.2004. u 15:07 sati.