Marketing
Baumax 
Da nije počela kiša padati sredili bi danas sve do kraja. Tako nas posao čeka još i sutra. Išli smo danas kupiti još materijala u Baumax i opet me ista baba koja me do sada već 3 puta pokušala zeznuti htjela opet prevariti. Kaj je blesava ili ne kuži da sam to uvijek ja ili ima po defaultu namješteno da zariba svakoga. Graknula sam, ispravila je račun , vratila 116 kuna i nije se ni izvinula. Neću se zbog takve zamarati. Nisam mogla izdržati , pa da je ne priupitam da li joj je teško? Na to mi je rekla kako to mislim. Pa da li trebaš lovu ili nekakvu pomoć. Zabezeknuto me gledala. Kažem da mi je neshvatljivo kako me svaki puta želi prevariti, pa da pretpostavljam da joj treba lova. Široke ruke ponudila sam joj pomoć. Ostala me nijemo gledati. Ostavila sam joj broj mobitela, ako bude imala potrebu za pomoć neka se javi. Rado ću joj nekakvim milodarom pomoći, samo neka me ne vara. To mi je nešto najjadnije kod ljudi.
Između ostaloga temperatura me drapa cijelu noć i cijeli dan. 
Bolje bi bilo da me mačak drapa, PSMTR. Plus toga po cijeloj gornjoj usni sam dobila herpes. Izgledam kao Goldie Hawn, ono kao da sam si usne silikonom napumpala. Ima to i svoju pozitivnu stranu, ne mogu normalno jesti, pa se zasitim od jedne pive. Baš je bad kada se čovjek dobro ne osjeća.
Danas sam skoro sama svoju ruku iščupala. Pitanje je kako je to moguće napraviti. Sposobna sam ja za kojekakve pizdarije. Zaletila sam se ko munja s terase u dnevnu i zakačila sam se rukavom za kvaku. Prvo me skoro zagutilo, a onda čudna bol u ruci. Sva sreća da je majica bila pametnija pa je popustila.
Zvala sam danas tetu kod koje je Pongo i rekla mi je da je super veseli, da trčkara i igra se sa njihovom chiuauom. Mama Lili je preumorna od dojenja, pa ih ignorira. Još malo pa idemo po njega.
Slušamo danas muziku s Otvorenog i pustili su od Depeche Mode - Strange Love, sjetila sam se na tebe Goth, stvarno bezvremenska pjesma. Nešto malo kasnije pustili su Ian Browna iz Stone Rosesa i dalje je vjeran svom stilu i zvuči fenomenalno. Nešto kasnije pjevao je Morrisey, ma genijalno, dobar izbor pjesama nema kaj. Nešto kasnije puštali su starije stvari već zaboravljenih bandova. Fora je kada nakon 15 – 20 godina čuješ pjesmu koja se vrtila na MTV-u. Razne misli ti prođu glavom. Još zanimljivije je činjenica koji je mozak medij – hard disk. Stvarno fascinantno. Koje sve stvari zapisuje i čuva. Bad je kada se dese bad sektori. Nažalost dešavaju se i takve stvari. Koje je to sranje kada se čovjeku dogodi bolest da nakon 70-80 ili nedaj Bože mlađima dogodi situacija kada više ne prepoznaju voljene osobe. Kada sami neznaju tko su, čemu služi vilica ili žlica. Kaj se to desi u ljudskom mozgu da se tako sjebe? Zašto tome nema lijeka? Imam ja možda takav osjećaj ili prije nisam primjećivala koliko se bolesti pojavilo u zadnje vrijeme? Tu poglavito mislim na zloćudne bolesti. Sretna sam i zadovoljna kaj nisam bar još za sada teško bolesna, onda mi ni ova moja temperatura i napuhnuta usnica ne izgledaju toliko loše. Toliko zla na ovome svijetu.
Post je objavljen 15.09.2004. u 20:57 sati.