jucer, ali nije prosao. Vise srece drugi put... Nsta posebno, blo je o razlici Koelna u kojem sam sada i juga Njemacke i Svicarske. Oni dole su kao malo previse zatvoreni, autisticni, kao vrlo moderni, ali ipak seljaci u glavama. Ovdje se odmah osjeca otvorenot i vedrina kod ljudi, ovo je jedan od najvecih univerzitetskih gradova u Njemackoj sa studentima iz citavog svijeta, tako da ni po cemu ne spada u red tipicnih njemackih gradova. Vrijeme je lijepo, i jucer i danas, ima sunca, temperatura za setnju idealna. Puno zelienla, puno parkova, ah, kao da mi srce dolazi na mjesto poslije one pustinje. Tamo, kada se nalazis usred beskonacog pijeska i vidis horizont i nista na njemu, onda se covjek obavezno sretne sa svojom malenkoscu i beznacajnoscu u usporedbi s velikim sveukupnm zivotom. Osjetis se kao mala beznacajna kapljica u moru. Koliko i da je bolno, donese ti mir. Pocinjes, mozda samo privremeno, oduzimati znacaj svim bjesomucnim trkama za imanjem partnera, za novcem, za prestizem, za polozajem... Dosta filozofije, jutro je pocelo veselo sa neocekivanom "konzultantskom sesijom" u vezi ljubomore pa mi trebaju sada malo drugacije teme. Evo je, kao da zna, upravo vice od dole smijuci se "you f---ing bastard, you are taking a lot of illusions away from me!!!". "It is just an illusion", odgovaram joj na primjedbu... Odoh se prosetati malo, lijep je dan kao sto rekoh. Mozda se ispentram na vrh katedrale, ima brat bratu par stotina skala koje se vrte u krug i uspon traje li, traje. Zato je pogled nagradjujuci - desecima kilometara okolo sve je na dlanu. Ako ne, uvijek je tu Stollwerkov muzej cokolade u kojemu se moze vidjeti proces pravljenja cokolade, a dobije se i porcija svjeze, upravo pripremljene cokolade. Pa jos setnja uz Rajnu, ma che bello...
I jos nesto od jucer - kako to da bas idem u gradove koji imaju umlaut u imenu za da se moram boriti sa Zuerich, Koeln i slicno... Zaegroeb, zamisli...
Post je objavljen 15.09.2004. u 11:44 sati.