Dakle, za one koji ne prate vijesti, napisat ću vijest koja više i nije novina s obzirom da se o njoj naveliko pisalo prošloga tjedna, a danas je već pala u zaborav.
Naša nacionalna teniska zvijezda, ponos Splita i Dalmacije, čovjek koji je prije tri godine natjerao suze u oči svakom iole osjećajnom Hrvatu, odlučio je krstiti svoju kćer. To bi bila jedna obična vijest, nimalo važna javnosti, da mu biskup hvarsko-bračko-viški nije zabranio krštenje djeteta. Da, da, čovjek je toliko privilegiran da mu je biskup glavom i bradom zabranio krštenje djeteta. I onda – po novinama slike napaćene obitelji, bijes i nevjerica javnosti, opći raspašoj – jer Ivaniševićeva kćer ne može biti krštena???
E sad, pokušat ću iznijeti argumente zašto dijete nije bilo kršteno. Radi se o tome da prilikom krštenja malog djeteta, koje ne može samostalno odgovarati „Vjerujem“ i slično, uzima se vjera roditelja i kumova kao presudna za krštenje. I tu nastaje problem – Goran Ivanišević živi u nevjenčanom braku sa svojom djevojkom koja također nije krštena. Ne samo to, on se niti ne planira ženiti. I onda ne mogu a da se ne zapitam – ako je čovjek zrelo i samostalno odlučio živjeti nevjenčano, dakle u grijehu po katoličkoj vjeri, čemu sad krštavati dijete? Svojim životom negira sve što Crkva propovijeda, a sada traži krštenje. Ne osuđujem njegov odabir, dapače, svaki čovjek neka živi svoj život kako želi, ali neka bude sam sebi dosljedan.
Dijete se, s obzirom na situaciju u kojoj su njezini roditelji, može krstiti sa 18 godina, ili u slučaju da je bolesno – tada se krštava u vjeru zajednice. Naravno, uvijek ostaje otvorena mogućnost da Tanja primi sakramente pa da se onda ožene u crkvi, ili postoji i postupak za proglašenje valjanim braka između katolika i nekatolika, čime se ne vjenčavaju u crkvi zbog različitosti vjere, ali je taj brak priznat od Crkve.
Sve u svemu, meni je nevjerojatno kako to da se digla buka u hrvatskoj javnosti oko nečega što je toliko logično i prirodno kao što je nekrštavanje Ivaniševićeve kćeri. Naravno, utjecaja na takvu biskupovu odluku sigurno je imala činjenica Goranove i Tanjine slave, ali vrijeme je da crkva u Hrvatskoj počne malo raditi čistke. Trebaju se znati pravila, i nadasve – trebaju se pravila i poštivati. Goran je tu bio žrtveno janje, ali ovakav se slučaj morao dogoditi ako ne želimo da naša Crkva postane ono što je zapadnjačka Crkva – u kojoj vlada totalni nered.
Post je objavljen 15.09.2004. u 11:09 sati.