UVOD
Danas nam je vrlo sretan dan, budući da ćemo, od danas, opet imati čast televizijski pratiti sjednice Hrvatskoga sabora pod mudrim vodstvom velikog nam saborskoga vođe Vladimira Šeksa.
Budući da je to povijesni dan za sve hrvatske Blogovke i Blogovce, a naročito za maštovitog markiza de Sadisticoshy-a, odlučih našoj dragoj i neumrloj saborskoj vlasti ispjevati odu, naravno dostojnu djela i tijela tih političkih izvrsnika koji nam život čine snošljivim do apsurda. Da bi oda bila prava slavopojka, morao sam izabrati jednu od poznatijih pjesama, e kako bi na njenim zasadama mogao izreći sve što mi mlađahno poetsko srce želi iskazati u slavu i čast tih vrlih zaslužnika koji sjede u Hrvatskom saboru, ter smišljaju, promišljaju i domišljaju kako da mi, njihovi prosti birači, proživimo što skromnije ovaj privremeni zemaljski život.
Malo je demokratskih parlamenata u svijetu kojima to tako dobro polazi za rukom kao našijencima s Markova trga, i to s obje strane, istočne i zapadne.
Poslije žestokog i bolnog razmišljanja, uzor pronađoh uzor u Ivanu Gunduliću. I onoj sjajnoj ODI SLOBODI, što nam je pjesnik spjeva baš kad i nije bilo nekih posebnih sloboda.
Naravno, danas imamo slobode toliko da je i izvozimo, pa je oda izgubila svoju prvotnu svrhu. Jer svatko je od nas slobodan na svoj način, ali to nije tema ovoga uvoda u moje najnovije djelo. Koje sam, da bi uspješno nastavio svoju glasovitu poltronsku dupeuvlakalačku umiljatost, nazvao ODA VLASTI. Koliko mi skromne mogućnosti dopuštaju, slijedio sam svoj nenadmašni uzor.
POSVETA
Običaj je da se takve pjesme posvećuju nekim zaslužnim vrsnicima. Zato ja ovaj svoj uradak posvećujem Stjepanu Stipi Mesiću, markizu Zvizni De Sadisticoshy-u, Ivanu Ivi Senaderu, velečasnom Drito Lipicancu Konjskom, Jadranki Nasmijanoj Kosor, princezi Ptici Utreniranoj Trkačici i, naravno, glasovitom tragaču Buddhe U Todorićevu Supermarketu, a da o contu Promišljenom Mudrom Konteplativi i grofici Black Čednoj Lady i ne govorim. Počastite se.
ODA VLASTI
O lijepa, o draga, o slatka nam vlasti,
dar, u kom svim blogom višnji ih Bog časti,
uzroče istini od saborske slave,
uresu jedini od krasne nam glave!
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata toj čistoj ljepoti!
Hrvatska ova slavna svudi
u njedra ih svoja j' primila,
pa ih dobro razgojila
u spokoju, ki svak žudi.
Bez oblaka u vedrini
vrhu Crkve Vlada gudi
Dragi Bog se skrban čudi
kako Vlada ludost čini.
Gladni puci, pusta sela
travna polja, doba nezgodna,
prazne njive, plaća plodna,
brižno čelo, lica bijela.
Tom glupošću moji mili
ki resite ove strane,
u slobodi slatkoj stane
čim ste u miru vlast primili,
U jedinstvu, u ljubavi
neka draži dan izlazi,
dok nas Sabor skladno gazi
moćna vlast se draga slavi.
O lijepa, o draga, o slatka nam vlasti,
dar, u kom svim blogom višnji ih Bog časti,
uzroče istini ove jadne slave,
dok nas vlasti naše tako složno dave!
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata toj vražjoj dobroti!
Post je objavljen 15.09.2004. u 09:49 sati.