Kao što sam već i rekao, ili natipkao, muški rod je lijen. Pa mi je zato trebalo četri dana da opet nešto i natipkam na blog. Ne da sad ja nemam nekih ideja šta bi ovdje ja to mogao pisati, ali jednostavno lijenost je teška bolest. Ali ne i neizljećiva. Za trening zato uvijek nađem vremena i motiva, isto tako i za kavicu s frendovima ili frendicama. A kad smo već kod kavica, meni je to zakon... i pri tome nije bitno što se pije, glavno da se nađete vas par, ili samo dvoje, i odmah ti je super. Bez tih kavica moj život bi bio mnogo siromašniji. Pa ipak smo mi društvena bića, pa kad je već tako onda je i red da se družimo. Pogotovo u ovo vrijeme, kad je ovaj internet sve preokrenuo naopako. Evo ja imam neke frendove koji skoro više ni ne izlaze, zaboravili su komunicirati ako pored sebe nemaju tipkovnicu ili mobitel. Pa dajte ljudi malo života, nema boljeg nego kad se onak lijepo ispričaš sa nekim, ma uživancija, a pogotovo sad kad je vani lijepo vrijeme... A društvo za kavu može biti raznoliko, od najboljeg prijatelja, do prijateljice, cure, dečka, pa čak i samo poznanika, jer i sam bit tih susreta uz kavicu je upoznavanje.
Post je objavljen 17.05.2004. u 19:54 sati.