Budući da sam još u debelom ponedjeljku, pa od posla jedva da znam gdje sam, a o tome ću posebno izvijestiti neke tople duše, sad nisam u stanju ništa drugo nego ljubavno sliniti i balaviti. A u godinama sam, Gospe ti, kad mi je jedino to i preostalo. Budući da baš i nemam nekih zanimljivih ljubavnih priča posljednja tri-četiri stoljeća, pokušat ću opisati meni najdramatičniju ljubavnu priču ovog i idućeg stoljeća. Volim Annie i Veliku Mamu, pa im zato i posvećujem ovu tužnu priču.
SAT POVIJESTI: JULIJE CAESAR
Gaius Julius Caesar živio je u nekristovo doba, 100. - 44. godine, svoj radosni ratničko-spisateljski život. Popularni netjak konzula Maria pripadao je patricijima, ondašnjim velmožnim tajkunima, dakle privilegiranom staležu politički punopravnih građana, za razliku od onih drugih koje su u to doba nazivali plebejcima, dakle pripadnicima slobodne ali obespravljene mase malih dioničara.
Caesar bijaše bio vrlo šarmantan muškarac: inteligentan, hrabar, naočit, školovan, vrlo zgodan. Toliko lijep da su se predstavnice slabijeg, nježnijeg i meko poželjnog spola naprosto otimale za njegovu naklonost i muškost. Međutim, uspio se obraniti od svih ljubavnih agresija i, premda se četiri puta ženio, tako sačuvati svoje ratničko srce od nezasitnih ljubavnih iskušenja. Ali, svaka Cica dođe na kolica, i njemu će se crno zbiti, o čemu pisac ove povijesne priče razvija zanimljivu hipotezu.
Još pri samom rođenju, posljednjeg stoljeća pred-kristova doba, malom je i goluždravom Gaiusu Juliusu horoskop maher predvidio izuzetnu vojničku slavu. A kad ga je ono diktator Sula (jedan) riješio časti i imanja, on se otputio u Aziju da malo poratuje i tako ispuni laskava predviđanja dobro plaćenih horoskop-majstora. Dakle, u Aziji (Palestina, Irak?) počinje njegova ratnička karijera, a nastavlja se malo na moru, malo na Rhodosu, malo po Espanii, malo u Galiciji, malo itd.
U prvotnoj zajednici s Krasom i Pompejom, kao Grupa građana, osniva poduzeće Prvi trijumvirat d.o.o. export-import, koje se poslije nekoliko blistavih poslovno-vojničkih uspjeha raspada. Mirni Kras dragovoljno umire, a nesretnog i nervoznog Pompeja Caesar je razjurio u sitne djeliće. Nakon takvih kadrovskih promjena Caesar je krenuo u Afriku, u pravcu prema Egiptu, gdje je s pjeskovitom egipatskom zemljom slistio Ptolomeja XIII., brata i muža lijepe Kleopatre. Njoj će, u trenutku nekontrolirane darežljivosti, kao pravi kavalir s ružom u reveru toge, predati vlast nad Egiptom. Kleopatra, pak, nježna dama iz dinastije Ptolomatvejevića, udade se zatim za idućega Ptolomeja, XIV., također rođenoga brata i tko zna za koliko bi se još Ptolomeja udala da se nije zaljubila u nešto starijega, ugodno popunjenoga i prosijedog šarmera Gaiusa Julia koji je, tek tako, iz čista mira, poklanjao cijela prijestolja lijepim i mlađahnim udovicama.
I tako, eto, stigosmo do samog dramskog zapleta. Caesar se zaljubio u Kleopatru. Njena egipatska ljupkost, neposrednost, ljepota i izuzetna seksualna nadarenost učinila je svoje.
Dakle, vojskovođa koji je znao samo za pobjede, car koji je granice svoga carstva proširio u nedogled, čovjek kojega su voljeli i podanici i podanice, zatreskao se svom svojom nemalom ratničkom snagom u bivšu neprijateljsku stranku.
Ljubav mu je dala novu, dotad neiskazanu snagu, unatoč ranijim brakovima. Modernih pogleda na antički svijet i ljude, on je svu svoju maštovitost, svoj nadareni um, nesumnjivo iskustvo, nabildanu snagu, pa i provjerenu muškost, predao u nježne i spretne ruke nove supruge, rečene Kleopatre. A ona je to, kano prava iskusnica, znala iskoristiti. U početku, dok se moglo, fizički, a poslije se dala u psihičke pritiske.
Gaius Julius je na sve znane načine novoj dragani iskazivao svoje ljubavno oduševljenje. Stoga nije čudo što se i neočekivano predao pisanju ljubavne poezije.
U početku svoga literarno-ljubavnoga opusa, on je u svoje rimovano stvaralaštvo unosio samo pojedine dijelove Kleopatrine jedinstvene cjeline. Primjerice: Njena crna svilenasta kosa/ Pokriva joj nepravilnost nosa; Moje drage biser-bijeli zubi/ Ispadaju kad me strasno ljubi; Uzbibane čvrste grudi/ Krv mi namah svu razbudi/ Pa kad ljubim njene sise/ Muti mi se, muti mi se; Vrat kano rasne labudice/ Privlači me danomice; Oči tople, izvorište duše/ Sve zidine u meni se ruše; Riješiše me seksualne muke/ Ah, te njene čarobnice ruke... itd.
Poslije, kad je svakom djeliću njena raskošna tijela ispjevao barem jedan distih, krenuo je na opjevavanje cijele pojave svoje mlade egipatske udovice. Pjesmotvori mu bijahu ljubavnoga sadržaja. Bijahu to prave poplave nježnosti, sreće, ljubavnih zanosa pod blijedom svjetlošću vragoljastoga mjeseca i uzdrhtalih zvjezdica, rajskih užitaka...
Kleopatra bijaše bila očajno oduševljena. Radovala se svakome pjesmuljku, jer, zaboga, osim što je ušla u povijest kao vladarica drevnoga Egipta, osim što je tračerska historija bilježi i kao Caesarovu priležnicu, eto je i u ljubavnoj poeziji s perspektivom kraćih i duljih proznih sastavaka, možda čak i drame, slikarskih umijeća, a da o budućim filmovima i ne govorimo, što sve skupa njenu budućnost usmjerava u pozitivnom pravcu opće svjetske slave.
Caesar, vidjevši sretnu svoju ljubljenicu, prionu s još većim marom uza pergamente, papiruse i glinene pločice. Stvarao je sve ljepše i ljubavnije stihove. Njegove su se pjesme bivale uglazbljene u biser-šlagerčiće. U žaru stvaralaštva nije ni primjećivao da se Kleopatra počela lagano odljubljivati.
Voljela je ona poeziju, nije da nije, čak je pročitala svaku pjesmicu posvećenu njenu imenu i djelu, pratila je gotovo sve pohvalne kritike carskih književnih kritičara, pametna je to mačka bila, ali je više voljela muške konkretnosti od pjesničkih apstraktnosti. Nešto kao Ž. J. tijekom dva-tri posljednja stoljeća svoje strasne i pozne ljubavne mladosti. Kako Caesar, predragi i premili, nije imao vremena za konkretnosti, tonući u sve veće apstrakcije, ona ga je, koje li banalnosti, počela seksualno varati.
I dok se on bavio pisanjem De bello Gallico, lekturom, opremom, tiskarom, korekturom, prodajom... oh Bože, žeže li žeže Tvoja riječ, naša se ljupka mlađahnica i uspaljenica prepuštala krevetnim užicima s mladim ratnicima, pače časnicima i dočasnicima, trgovcima, krojačima, kovačima i inim ljepodusima. Varala je našeg pjesnika gdje je god mogla i gdje su god mogli njeni novi puteni vatrogasci. A Caesar je stvarao i stvarao na opće zadovoljstvo sljedbenika muze lirske poezije.
Kad je iscrpio sve egipatske izvore lirskih inspiracija, odlučio je u svoje pjesništvo ugraditi i koji kubik rodne grude i europskoga lirskoga ugođaja, e ne bi li tako svoju draganu usrećio još više. Tako dvoje golupčića stigoše u rimske carske dvore. Na svome terenu, u svome rodnome gradu, on je s još više žara prionuo na pisanje, a ona na seksanje. Seksala se bajna Kleopatra, s patricijima i plebejcima, s konzulima i gladijatorima...
I tako intenzivno proživješe iduće dvije godine,
Sve dok svoj seksualni red ne dočekaše i svi članovi Senata.
To je prevršilo mjeru. Gotovo su svi građani Rima znali za neutažive Kleopatrine seksualne sklonosti. Samo se Gaius Julius gradio da ništa ne zna. De Belly (Alojz Majetić) bi to ovako napisao: kit nije kužio da kita voli kitu.
Bio je u pravom smislu riječi - carski Gospodin. Seks je kratkotrajan i prolazan, poezija je dugotrajna i neprolazna, zapisao je u svoj ratni dnevnik noćnog patnika, i nastavio s upornim književnim ljubavnim, odnosno sizifovskim stvaralaštvom.
Nikome se nije osvećivao. Zbog Kleopatra nisu padale glave, štoviše - dizale su se do prirodnoga pada.
Ali, kako sve dođe kraj, tako je i nemoćni moćnik Caesar pronašao kraj svojih živaca. Sumnja je zavladala njegovim carskim junačkim srcem i lirsko-pjesničkom dušom. Draga mu bijaše bila sve umornija, vrag je šalu ostavio a vi je prihvatite.
Njegove se sumnje potvrdiše na najokrutniji način. U strasnom je zagrljaju zatekao časnoga Bruta i nezahvalnu Kleopatru.
Uspio je samo prošaptati - Zar i ti, sine Brute?
Poslije tih povijesnih riječi mrtav se stropoštao niza kamene stepenice Foruma.
Od srčanoga udara, kažu očevidci.
Poslije, mnogo godina poslije, rođen je u Engleskoj (kakva li slučaja: Caesar je nekoliko puta bezuspješno navaljivao na to otočje!) Shakespeare, koji je sve ovo što ste dosad pročitali opisao, samo malo drukčije.
A Kleopatra?
Utješila se Markom Antonijem. Iz toga doba bilježimo njenu glasovitu izreku: Poslije Juliusa dobro će mi doći jedan Marcus; predvidjevši da poslije Juliusa dolazi Augustus!
Bijaše to, s Marcusom, također vječna ljubav. Bilježili su o tome skandalozni novinski žućkasti naslovi.
Oktavijan, rečeni Augustus, nije imao razumijevanja za Markovu ljubav. Navalio je na nj i njegovu vojsku i, bez obzira što je Kleopatra, zajedno sa svojom vojskom, stala na Markovu stranu, poslao ga je vragu na istinu, to jest, umrtvio ga do njegova posljednjeg djelića.
Kleopatra se otrovala progutavši veću količinu zmija.
Bilo je to tako.
Post je objavljen 14.09.2004. u 15:19 sati.