Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kulerica

Marketing

Labirint kroz rupice

Neki dan sam u samoposluzi vidjela nesto strasno: ementaler za mazanje. Dakle...

Kad sam bila klinka, uopce nisam voljela sireve (koje sam zvala zajednickim imenom trapist) i jela sam samo kravlji sir u poznatoj kajkavskoj kombinaciji sir i vrhnje. Zapravo, tolerirala sam i sir u tostu, ali iskljucivo ako se razvlacio i rastezao, sto me u mojoj mladjahnoj zivotnoj dobi neizmjerno veselilo.

Onda mi se u glavi dogodio neki klik i pocela sam obozavati sireve. Danas mi policefrizidera slice unutrasnjosti neke ekskluzivne trgovine delikatesama: u njemu se obavezno nalazi nekoliko vrsta finih sireva s plemenitom plijesni, s orasima i slicnim cudima. Kad odem negdje na put, sir mi je obavezan suvenir i bez njega se ne vracam. Sjecam se kako smo na povratku iz Pariza muzic i ja zasmrdili sadrzaj cijele jedne putne torbe u koju smo natrpali par kila predivnih sireva, a buduci da je torba bila dio rucne prtljage, od supu/atnika koji su imali nesrecu sjediti red-dva do nas dobivali smo ostre poglede negodovanja i neodobravanja.

Osim sto volim sireve, volim i sve sto je od sira. Kad dodjem u Englesku, prva stvar (ok, ne bas prva, ali svakako medju prvima) je da odem u Marks and Spencer i kupim njihov bozanstveni smoki od sira, Cheese Tasters. I uvijek se sazalim nad nama u ovom dijelu Europe koji mozemo kupiti cips sa sirom obavezno jos nekim dodatkom tipa luk (!!!) ili vrhnje (?!?). Sjecam se da sam skroz fine smokije od sira jela u Svedskoj, a sjecam se i scene kad sam u njujorskom corner shopu kupila par vrecica razlicitih smokija od sira, a sve u svrhu njihove gastronomske evaluacije, a buduci da sam istom prilikom kupila i jogurt, blagajnik je okrenuo ocima, nacerio se od uha do uha i prokomentirao: interesting choice.

Uglavnom, skuzili ste. Volim sireve. Jako. U svakom obliku i uz svaki obrok. I sad sam usnimila taj fuckin' ementaler za mazanje. Ok, mozda ga ima i u Zagrebu; iskreno, ne znam, jer bas i ne gledam. Glavno da sam ga sad skuzila. I kupila. I probala.

Ljudi, to je nesto bozanstveno. Ne znam je li bolje namazano na friskom pecivu mekane unutrasnjosti i hrskave korice ili onak, sa zlicom, pa na veliko. Taj je sir nesto sto vise nikad, ili barem u skoroj buducnosti, necu kupiti.

Ne, ne palim se na odricanje niti imam neku tesko objasnjivu jezuitsku potrebu za samokaznjavanjem. Jednostavno se radi o tome da bi uzivanje u novootkrivenoj mazivoj divoti s milijun kalorija po miligramu doprinijelo da mi se guza u vrlo kratkom roku prosiri za barem dva-tri broja. Tada bih, uzevsi u obzir moje novodobivene grudi broj pet, trebala samo krvnicki zblajhanu kosu i jarkocrveni ruz da pocnem nalikovati ozloglasenoj Anni Nicole Smith i to u jednoj od njezinih debljih faza.


Sad prolazim kraj tih frizidera sa sirevima poluzatvorenih ociju, ne gledajuci ni lijevo ni desno, da si unaprijed smanjim patnju.

Post je objavljen 16.09.2004. u 00:45 sati.