Nije riječ o Kafkinom kukcu..(iako me trenutno stvarno ždere muha koja leti po sobi i uporno se zaletava u monitor :) ) niti o bilo kojoj drugoj lektiri. Razmišljam o promjenama koje se događaju ljudima tijekom vremena,a kojih nisu svjesni ni oni sami ni ljudi oko njih.
Gledam bratića neki dan. Ima 11 godina. Pravi mali veliki čovjek. A još nedavno je bil u pelenama, hrvali smo se...i on je plakao jer nije mogao sa mnom van. Sad ide u školu, događaju se prve ljubavi, već i sam sebi podgrijava ručak :).. gledam ga tak i mislim si..wow, kak je velik..kak je odrastao.
Ma zapravo...na ovu temu su me potakle naušnice koje sam danas kupila. Ne tak davno sam sama za sebe mislila da sam baš savršen dečko. Oblačila sam se u široko...suknju? Uske majice, nedajbože s dekolteom?? Nakit?!? To se meni neće dogoditi. I jedna ful draga mi osoba mi je rekla da kad me upoznala prije više od tri godine sam bila curetak...a danas mlada žena. I baš mi paše biti ženstvena.
Nosim stvari za koje sam se zaklinjala da nikad neću, slušam glazbu koja mi je bila fuuuuj...imam neke ful drugačije načine razmišljanja. (pa i u odnosu na pretprošli tjedan). Odrastam. Brzo. Prebrzo.
Post je objavljen 14.09.2004. u 00:21 sati.