Sinoć je u Novom Sadu bila premijera filma Žurka.
Kontam da sam imao čast da prisustvujem tom događaju. Bilo je pre početka dosta tiskanja jer se kanda namnožilo više ljudi no što bioskop može da primi. I nekako smo uspeli da se uguramo nabavljajući kartu po kartu i da se okupimo na jednom mestu u poslednjem trenutku.
Film je još jedan film o toj nekoj prošlosti, ovaj ipak poseban što je lokalniji nego bilo koji prethodni koji sam imao prilike da pogledam (nisam se trudio da pravim takve kolekcije). Suštinski su svi ti filmovi izuzetno mučni, podsećaju na glupost koja se desila i koja će uvek i biti prisutna, ma koliko neki želeli (evo ja na primer) da takve stvari zaista jednom zauvek postanu samo istorija.
Na kraju filma ide pesma