Polako se uhodava termin petkom uz go u Gradskoj knjižnici za mlade na Stračevićevom trgu. Došao sam prije zakazanog vremena u 17:00. Uobičajena tišina i vidim nekoliko mladih na computerima. Na redu su igrice. Jedan vozi auto-utrke, drugi osvaja teritorij i gradi neku ogradu, jedan vozi neke go-kartove utrkujući se sa drugima. Zanimljivo i prezanimljivo. Maleni kao da nisu ovdje. Tamo su negdje u computerima. Pitam se koja je razlika prema igri goa. I u gou se ode u neka područja van ovoga svijeta svijetlosti i slika njome datih. Gledam i razmišljam i vidim kako u ovim igricama postoji malo kombinacija u odnosu na go, a osim toga, što mi izgleda još značajnije, ovdje se razvija samo neka agresivnost za pobjeđivanje. Nekako te igrice pile stalno isto.
U gou je nešto drugačije. Kao prvo ne treba se buljiti u ekran computera. Igra se sa živim protivnikom. Veliki je broj mogućnosti i pristupa, pa je go je na taj način komunikacija, pa čak i umjetnost. U gou je potrebno učiti, a i upoznavati sebe, pa i mjenjati se. Go ima velike sličnosti s životom općenito, jer osnova je balans odnosa suprotnosti, kao i u životu. Razmišljam tako i primjetih, stiže 17:00, pa se uputih do ormarića s garniturama. Otvaram ormarić s lakoćom i vadim kamenčiće i ploče. Pripremam sve za početak zanimanja i čak nalazim i protivnike među onima koji napuštaju computere.
Stiže i Zvonko. Pita, da li su to sve garniture iz ormarića, a ja njemu, da sam samo to našao. Tada on traži ključ i nekako to traje, a ja pri tom shvatih da sam ustvari provalio do garnitura, a bilo je to tako lako. Kažem im svima, da treba samo lagano povući vrata i sve je OK, ali oni uporno traže ključ. E, jesam li sirovina.
I Zvonac slaže tablicu i kao i obično kreće natjecanje. Igra se atari-go prema internim kategorijama, tj. potreba broja zarobljenih protivničkih kamenčića za pobjedu odgovara internoj kategoriji igrača. Jedino Robi i Petar igraju svoju partiju na prostor na 9x9, jer oni su 5. i 6. interna. Tu partiju dobio je Petar, a 100% pobjedama osvojio je i prvo mjesto na turniru. Robertu je ostalo treće mjesto, jer ga je nadmašio i mali Zlatko, koji je danas prvi puta na go-natjecanju, pa je trebao osvojiti za pobjedu samo jedan kamenčić. Išlo mu je to dobro.
Bila bi to prava stvar da djeca prepoznaju ovo okupljanje kao zanimljivo. Radili bi uz igru, a danas-sutra evo nam i pravih igrača goa, što nastati mogu od ovih malenih.
Blogao o klincima iz knjižnice bloger Mladen
Post je objavljen 13.09.2004. u 09:44 sati.