Samo za vas, propali sadašnji i budući studenti, mi smo istražili tržište iznajmljivanja stanova i proveli istraživanje u svezi uvjeta koje nude stanodavci.
Ovdje je riječ o starijoj gospođi koja iznajmljuje sobu u svojoj kući prizemnici. Živi sama, ne čuje dobro, ima 75 godina, hoda uz pomoć štake i umirovljena je učiteljica austrougarske škole.
-Dobar dan
-Ha?
-Dobar dan
-Ha?
-Dooobar daaaan!
-Aaaa, dobar dan, samo malo da uključim slušni aparat
-Kako je bako?
-Loše, loše, bole me kosti, reuma, kičma, migrena, gangrena, rak, škampoza, trombociti, lepra i groznica
-Znači i nije tako loše
-Nego, mi smo došli pogledati stan
-Vi ste vodoinstalater?
-Nee, mi smo studenti, došli smo iznajmiti stan, razgovarali smo jučer preko telefona s vama, vi ste dali oglas u novine.
-Hm?! – zamisli se baba i gleda u nas par minuta – Aaaa, stan velite, uđite, no, dobro da ste došli, susjed mi je zatvorio ventil i cijelo jutro nemam vode, valjda je cijev pukla
-Bako, mi smo došli pogledati stan, zar vi ne iznajmljujete stan?
-Aaaa, stan, pa što ne kažete, a ja mislila da ste došli popraviti vodu. Uđite samo.
Ulazimo unutra. Kuća je iz razdoblja mlađeg Franje Tahija s roletama na prozorima na kojima je otisnut žig 3. Reicha. Roleta na lijevom prozoru u koso je podignuta, a na desnom se najvjerojatnije neda podignuti. Na vrhu krova dva su dimnjaka od kojih je jedan sazidan vjerojatno ciglom koja je uvozom dovezena iz Kine, s gradilišta Kineskog zida. Ako bolje pogledate na par cigli vidi se kontura starog Kineza kojeg su bacili u smjesu za opeku. Na drugom dimnjaku veliko je gnijezdo rode zaštićeno svjetskom udrugom za zaštitu životinja, WWF-om. Strop hodnika nalazi se na pet metara visine, a na njegovoj sredini visi kabel dužine 1 i po metar na čijem je kraju žarulja od 15 vata koja svijetli poput crknjene krijesnice. Zidovi su suhi kao ocean na 5436 metara dubine, a pod je popločan mramornih mozaikom iz doba pleistocena. Baba nas uvodi u kuhinju:
-Sjednite djeco
-Hvala.
-Jeste za kavu ili čaj
-Može kava
-Također kava
Baba ko fol nešto pretura po kutiji koja se nalazi na stolu i bez ikakva pokušaja glume slaže
-Jooooj, nemam kave, hoćete čaj?
-Može
Baba otvara kredenac, traži đezvu, iz kredenca joj pada neraspakirana vrećica kave na pod, jedva se priginje, otpuhuje, vraća vrećicu u kredenac, zatvara vrata kredenca.
-Joooj, sad sam se sjetila da nema vode
-Nema veze – kaže moj kolega vidno isfrustriran i ozlojeđen
-Uzmite kolača, jučer sam ih ispekla, fini su, probajte
Na tanjuru od arsena koji je još Kirka koristila kada je pokušala otrovati Odiseja tri su kolača s tri strane zagarena, a s četvrte sirova.
-Joj, hvala, ali mi ne jedemo kolače, mi smo više onako, za nekaj konkretno - pokušavam šalom ublažiti maglu jada koji se nadvija nad ove pregovore
-A vi bi nekaj pojeli? – pita baba, a na licu joj izraz nevjerice i zgražanja
-Neeeee, ovaj…- zbunila me baba u tri pičke materine
-Nego, bako, gdje je ta soba za iznajmiti?
-Nije cijev u sobi, nego dole, u podrumu – neda se baba još uvijek misleći da smo vodoinstalateri
-Bako, nismo mi vodoinstalateri, mi smo došli pogledati stan, jebemu sveca! – izderem se ko sputani luđak, a baba se primi za uho, protrlja ono svoje medieval čudo tehnike od slušnog aparata i uplašeno me pogleda
-Pa kaj se derete, kaj odma ne velite da bi unajmili stan, gospon, ako bute tak živčani ne bute živeli ovak dugo koliko ja živim
Ja sjedam na klupu, grizem jezik, donju usnu i pola donje čeljusti, a iz očiju mi sijeva zmajev zadah.
-Hodite – baba se uz pomoć štake približava drvenim vratima kupljenim na rasprodaji suvenira grofa Dracule, a mi za njom u strahu i polako koračamo. Baba s mukom i vidnim naporom otvara masivna vrata, a zrak para teško škripanje nepodmazanih šarki. Iz prostorije odjednom izleti eksplozija zadaha i neopisivo nesnosnog mirisa vlage. Ulazimo svi troje u tu pećinu strave, nas dvojica vidno preneraženi. Baba štakom pali svijetlo na prekidaču koji se nalazi u visini Mutombove glave. Svijetlo lustera Luja XVI, tako jako da mu se mrak smije, obasja prostoriju veličine 4 puta 4 i visine 5 metara.
-Evo. Imate dva kreveta s posteljinom (ogromni kreveti spojeni u bračni, s masivnim stranicama i ogromnom i teškom perjanom blazinom), dva ormara (također masivna, žrtve crvotočine) stol (nakošen na jednu stranu-ne bi izdržao dvije bilježnice), dvije fotelje (u kojima vjerojatno obitava kolonija miševa), peć na drva i noćnu lampu (lijepu, kičastu, retrostajl lampu)
-Peć na drva? Pa rekli ste da imate centralno
-Imam, ali u svojoj sobi i kuhinji.
-A kupaona? Jel ima grijanje?
-Nema. Kaj će vam u kupaoni grijanje? Osim toga pa nebute se valjda tuširali svaki dan. Pak je zima, mogli bi se čist lako prehladiti.
-A koliko ste rekli da bi koštala ova soba za nas dvojicu?
-400 kuna svaki plus režije. To stvarno nije puno
-Aha! – u isti glas ustvrdimo kolega i ja – znate kaj, bumo se mi dogovorili pa vam javimo još danas navečer.
Baba je nešto govorila, ali mi smo već bili daleko vani, štoviše na kraju ulice i molili boga i sve svece da nas više ne izlažu ovakvim strahotama
Post je objavljen 13.09.2004. u 02:02 sati.