Jos uvijek sam u juznoj Njemackoj. Proveo sam predivan vikend sa svojim najblizma, otprilike oko 50 ljudi. Druzili smo se, pjevali, meditirali, slusali predavanja, igrali nogomet. Ponovni susret sa svim tim ljudima probudio je puno ljubavi i zahvalnosti sto ih vidim ponovo i jako se radujem svemu onome sto se desavalo ovog vikenda. Kao sto mozete zamisliti, susret s toliko puno ljudi u toliko malo vremena bi trebao biti jako hektican i povrsan, ali ja sam upravo dozivio osjecaj kao da sam se sa svima jako intenzivno izmjenio sve sto se desavalo sa mnom i s njima od kada smo se poslijednji put sreli. Malo rijeci, malo vremena, a tako intenzivna nutarnja komunikacija i dusevno - duhovna razmjena. Kao da je vrc moje duse ponovno napunjen do vrha, kao najsladje od najsladjega da se nalazi u mojim grudima. Zbilja sam sretan. Da nije ovako kasno, sigurno bih probudio nekoga i pjevao od srece.
Post je objavljen 13.09.2004. u 00:24 sati.