Sinoć se umijem prije spavanja, i počnem tiskati prištiće. i to po naputku mog darlinga, koji ima savršeno čisto lice, jer "zna kako treba".
Zovem ga "Narcis", jer se non-stop gleda u ogledalo i pita me "jesam debel?" i kako mora smanjit salo ovdje, ojačati ove mišiće, urediti ovo... ajme!
Počeo se i on furati na "metro". I moram priznati da mi to već sve pomalo ide na živce. O.K. normalno da je u redu voditi računa o sebi, ali ići u tu krajnost da postane poput cure.
Redovito se depilira ispod pazuha, oko k*, čupka dlačice između obrva i iz nosa, i tko zna što sve još!
nije propuštao ni jednu epizodu sex&the city, ide na fitness (teretanu)...
U tom svom uređivanju, imam feeling da me je počeo kritizirati, jer se ja ne bakćem toliko oko gluposti.
E, da, i pitala sam se gdje se povlači granica? Sve više žene preuzimaju stvari u svoje ruke, a muškarci postaju mekušci. Nakon što dođe beba, žena ide na posao, a mužić ostaje doma i glumi kinder-frajlu, dok mu se za to čak i plaća!!!!
U vezama se mijenjaju uloge: mužjaci služe samo za ukras, ženke vode glavnu riječ.
Meni to smeta. Ja trebam nekog tko će me osvojiti, zgrabiti, stisnuti, nadvladati, treba mi borba, jer je ona poput šećera. Nema prepuštanja, već munje i gromovi. Čvrstoća.
Gdje su nestali pravi muškarci?
Post je objavljen 12.09.2004. u 16:38 sati.