Znao sam, znao! Lijepo su mi govorili, ne zamjeraj se ljudima tako zastrašujućeg pogleda! No nisam slušao.....pa sam ispaštao!
Došli su tiho. Rano ujutro. Isprva nisam ništa čuo. Onda, jedva se čuo onaj prepoznatljiv zvuk motora od 750ccm u leru. Odjednom, zarikalo je više motora skoro istovremeno popračenih južnjačkim uzvicima isprepletenih s škripom guma. Izletih iz kreveta i još bunovan odmičući zavjesu ugledah NJIH! Pisali su KLISHE-KOP na asfaltu spaljujući gume svojih motocikala, konfederacijskih zastava prevučenih preko leđa. Pravi sinovi Američkog juga! Kad me spaziše na prozoru, na brzinu su lancima pričvršćenim na dva motora iščupali vrata iz dovratka. Tik što sam istrčao iz sobe obučen u svoju omiljenu spavaćicu na pačiće, okružili su me. Smrzao sam se. Najniži me primio ispod vrata i progovorio metalnim, piskutavim glasom: "Znači, to si ti? Mislio sam da si viši...No to ionako više nema veze! Prepare to meet your destiny, young jedi!!!"
Izvuko je nož i rasparao mi spavaćicu dok su dvojica donosili veliku hrđavu kantu. Uplašen, polako sam se povlačio prema zidu. Primjetivši to, skupili su se oko kante.Uz odvratnu škripu skinuše joj poklopac. Odvratni smrad užegle masti preplavi hodnik i tad shvatih da sam nadrapao: počeli su puniti šake žutom mašću zloćudno se smješeći i pogledavajući moju sirotinju. I tada otpočne salva. Ni jedan dio tijela ne ostade mi pošteđen. Za manje od minute komadi masti počeli su se cijediti s mene sklupčanog u kutu na pod. Kad im je to dosadilo, upirući kažiprstima u mene i uz zlokoban cerek napustiše kuću osim najnižeg koji mašću napisa PIG na zidu hodnika. Ostadoh skupčan i mastan u kutu hodnika još dugo, dugo vremena bojeći se njihovog povratka. No duh sarkazma, mašte i ciničnosti u meni NEĆE SE TAKO LAKO UGASITI!!!
Post je objavljen 17.05.2004. u 15:33 sati.